Resavac Milosav (Zdravković), rodio se 1787, u selu Lomnici, u Gornjoj Resavi.
Gde je počeo učiti knjigu ne zna se, ali se zna da je 1808 bio u Beogradu, u onoj velikoj školi koju su uredili Jugović i starac Dositije.
Godine 1812, zapovedano je ocu njegovu, knezu Miliji Zdravkoviću, da sina svoga Milosava, s 50 momaka, pošlje na Poljanicu1, da se uči ruskom vojnom vežbanju!
Iz toga se vidi da je, još za prvoga ustanka, bio vojnik, ali se ne zna da je kakvu vlast vršio.
U životu oca njegovoga, Zdravkovića Milije, kazano je šta je s njima bilo od godine 1813 do 1814.
Godine 1815 pak, pošto mu Turci, u Beogradu, pogube oca, Milosav se izmoli od vladike Dionisija, božem da pokupi neku miriju, te se izmakne u narod, i tako je, čim je drugi ustanak buknuo, bio gotov da udari na Turke u Ranovcu, zajedno s Pavlom Cukićem, i da ih porazi. Posle toga, junački je na Milivi sreo i suzbio Turke ćupriske, koji su bili pošli požarevljanima u pomoć.
Kad se umirilo, Milosav je postao starešina u Resavi, otkud mu je došlo i prezime Resavac, a u jedno i član narodnog suda u Kragujevcu.
Na tom mestu ostao je do ustava od godine 1838, kada je postao član zemaljskoga saveta.
Za naših unutrašnjih nemira, Milosav je bivao umešan gotovo u svaku bunu protiv Obrenovića, i opet je on bio prvi, koji je Knezu Milošu za svaku tu bunu javljao: on je šurovao s Đakom, a Knezu Milošu javljao je sve što se radi; s Miletom je, u Kruševcu, ugovorio bunu, a došao je u Kragujevac samo s nekoliko momaka; kad je Vučić, 1842, digao bunu na Kneza Mihaila, Milosav mu je doveo svoje Resavce, ali na Žabarima, kad je bila bitka, stajao je malo dalje, i da je Knez Mihailo pobedio, Milosav bi grunuo na Vučića, i tako sebe učinio zaslužna za Kneza!
Resavac je, kao starešina u Resavi, stekao ogromno imanje; osobito je milovao vodenice, i imao ih je mnogo na reci Resavi.
Pošto je, kao član zemaljskoga saveta, došao da sedi u Beogradu, kupio je dole kod Orospi-ćuprije jednu vodenicu potočaru, za koju su mu se drugari — savetnici — smejali.
— Čujte, ljudi, čuda! rekao je u savetu jedan njegov drugar: — naš Milosav kupio vodenicu, pa s pijace uzima brašno, te hrani vodeničara!
— E, priču mu! odgovori Milosav: — to je istina; ali šta ću, kad mi je milo da mi čekalo čekeće, pa makar mu i vodu na kolo kupovao!
Resavac se je ženio tri puta: prva njegova žena bila je kći Stevana Sinđelića, sokola Čegarskoga.
Oteravši ovu prvu ženu, oženio se je drugom iz Svilajinca, koju je, posle kratkoga vremena, takođe oterao.
Najposle je uzeo treću ženu, Staniju, iz Ćuprije od Pelivanovića, koja je i sada živa u Svilajincu.
Resavac je umro u Svilajincu 26 jula 1854, i sahranjen je kod svilajinačke crkve.
U drugoj poli svoga veka veoma je milovao piće koje opija, a svega veka svoga gomilao je imanje, sin pak njegov već podnosi opštinsko uverenje: da nema otkud da plati 1 dinar takse!
Kako je promenljiva sudbina ljudska ovoga sveta!
- Poljanica je između Čestobrodice, Krivog Vira, i Rtnja. ↩︎