Stefanović Laza dr medicine, književnik, rodio se u Zaječaru 1834 godine od roditelja vrlo siromašnih.
Osnovnu školu svršio je u mestu rođenja a dva razreda gimnazije u Negotinu. Docnije je, posle duže muke i zlopatnje, otišao u Kragujevac, gde je produžio treći i četvrti razred, a dovršio je gimnaziju i licej u Beogradu.
Po svršetku liceja, srpska vlada pošlje Lazu, kao odlična đaka, u Beč 1861: da uči lekarske nauke, i Laza je, godine 1867, položio ispite i postao doktor u medicini a 1868 i doktor u hirurgiji.
Godine 1867 avgusta 7 postavljen je Stefanović za fizikusa okruga aleksinačkoga, gde je služio šest godina. Iz Aleksinca je, po svojoj molbi, premešten u Smederevo, gde je ostao pet godina.
Godine 1879 postavljen je za sekretara sanitetskog odeljenja u ministarstvu unutrašnjih dela; godine 1885 za inspektora sanitetskih zavoda, a godine 1888 za načelnika sanitetskog odeljenja, u kom ga je zvanju i smrt snašla 1890 marta 27.
Kao lekar, Stefanović se odlikovao temeljnim znanjem svojega zanata, a kao javni radnik tačnošću i urednošću u svakoj službi svojoj.
On je u Beogradu, pored svoje redovne službe, neko vreme predavao antropologiju i higijenu u bogosloviji i u višoj ženskoj školi kao honorarni profesor.
Dr Laza je štampao 1879 godine u „Narodnom Zdravlju“ više svojih originalnih članaka.
Još je napisao:
- Antropologiju, koju su mu sami đaci štampali, i
- Higijenu, koja je štampana u 12. knjizi 2 odeljka Lekarskog Arhiva.
Od manjih radova mogu mu se pomenuti:
- Statistički pregled o bolovanju i umiranju po okružnim bolnicama;
- Aleksinačka Banja;
- Jedan nov instrumenat za ekstirpaciju poprečnih membrana u vazdušnim cevima;
- „Chorea Laryngis i Spasmi saltatorii“.
Kao praktički lekar, osobito je hvaljen da je bio srećne ruke u dečinim bolestima.
Dr Laza je bio telom nerazvijen, upravo sakat čovek i u ruke i u noge. I sve te svoje nedostatke on je u službi savlađivao pa svaku svoju dužnost tačno vršio. Uz to je bio neobično bistar i dosetljiv.
Jedan Lazin po struci kolega a po službi drugar potpuno razvijen telom, a i jezik mu majka nije ispredala, videći Lazu onako sakata i u ruke i u noge, rekne:
— Pogledajte ga! Ovo je po svima pravilima nauke trebalo da umre najdalje kroza šest nedelja po rođenju, a ono ne samo da je ostalo živo nego ga evo gde druge ljude leči!
Laza se okrene k njemu, mahne glavom, i odgovori:
— Ti se ponosiš onim na tebi što nije tvoja lična zasluga, a na meni se smeješ onome što nije moja lična krivica: sam kaži kakav si čovek!?…