Tešić Raka, rodio se u selu Mionici, u valjevskoj Kolubari, 1773 godine.
Kad mu je bilo 12 godina, otišao je u Sarajevo, i ostao onamo 8 godina. Za to vreme, Raka je naučio knjigu, i sarački zanat koji je posle, po povratku iz Sarajeva, radio u Mionici.
Prvi ustanak zastao je Raku kao čoveka domaćina, i on je s kolubarcima vojevao pod komandom Grbovića. Posle kratkog vremena, postao je buljubaša u vojsci.
U drugom ustanku takođe je vojevao kao stari buljubaša; pa je docnije postao starešina nad 10 sela, a za tim knez nad celom kolubarskom knežinom.
Kao knez kolubarski, Raka je godine 1820 pomogao opraviti manastir Ribnicu,1 na reci istoga imena, koji je danas svetovna crkva.
Pred kraj godine 1822 (18 i 14 dekembra), Knez Miloš je uredio u Kragujevcu neku Konzistoriju ili sud za sveštenike.
Taj sud sastavljali su vraćevački arhimandrit Melentije Pavlović i kolubarski knez Raka Tešić.
U toj službi, Raka je putovao po Srbiji te uređivao parohije i druge poslove crkvene i manastirske.
Docnije, Knez Miloš je naredio da Melentije i Raka budu „Popečitelji prosvete“ u Srbiji.
Ma da je ova služba i po sebi za Raku bila veoma teška, on je u njoj zaslužio i neku osobitu nevolju. Evo što se u Mionici priča, kako je prošao, vršeći službu člana konzistoriskoga i popečitelja prosvete.
Knez Raka je bio čovek vrlo oštar u suđenju i u raspravljanju poslova; u njega je bilo što’no vele: à ocu — à, šokcu!
Jednom se njemu potuži nekakav kaluđer na nekakoga Ćirovića zbog neke žiropađe.
Raka razgleda stvar i nađe da je kriv Ćirović, pa ga obori po ondašnjem običaju, i oceni mu 25 batina.
Braneći se od toga suda, Ćirović je govorio da mu je Kneginja Ljubica svastika a Knez Miloš pašenog, i čak je pretio Raki da će zlo proći od njegove svastike!
Raka, ne samo ne odustane od svoje presude, nego još, onako u ljutini, pusti neku ružnu reč na samu Kneginju koju krivi zet uvlači ovde u narodno sustvo.
Posle toga, Ćirović ode u Kragujevac, i sapre Raku i kaluđera, suparnika svoga, te njih obojicu zatvore. Priča se da su ih u zatvoru verne sluge izdevetale tako da je kaluđer posle dva dana umro, a Raka je dočekao Božić 1823, pa je licem na taj dan izdahnuo.
Raka je bio čovek srednjeg rasta, pun, snažan, smeđ, a brkova duguljastih.
- Vujića „Putešestvije po Srbiji“, str. 219. ↩︎