Ugričić Jevtimije, rodio se u Smederevu godine 1800 od oca Pavla i matere Stevane.
Ded Jevtimijev, Marko, doselio se je iz Like u selo Surduk u Sremu. Tu je rodio sina Pavla, i oženio ga 1790 godine. Ovaj je Pavle, posle, prešao u Smederevo i postao najpre učitelj, za tim sveštenik i, najposle, prota smederevski, a preminuo je 1837.1
Jevtimije Ugričić svršio je osnovnu školu u Smederevu, gimnaziju u Karlovcima, filosofiju u Pešti, a bogosloviju opet u Karlovcima.
U Srbiju se vratio u jesen 1824 godine, i zamolio se Knezu Milošu za službu. Knez ga postavi za pisara onoj Konzistoriji u Kragujevcu kojom je upravljao arhimandrit Melentije Pavlović, i protiv koje su ondašnje vladike protestovale. U toj dužnosti ostao je Jevtimije do leta 1825, kada je postao pisar kod mitropolita Agatangela, a pošto ovaj ode u Carigrad za patrijarha, Ugričić je ostao i dalje pisar pri mitropolitu Ćirilu do kraja godine 1826, kade je Ćirilo umro.
Godine 1827, Ugričić je poslan u Brusnicu za pisara Gospodaru Jovanu Obrenoviću. Iz Brusnice je uzet opet za pisara u kancelariju Kneza Miloša, gde je služio do početka godine 1834.
Godine 1834 marta 31, postavljen je za sekretara velikom serdaru podunavskom Joksi Milosavljeviću u Požarevcu.
Godine 1835 februara 25, postao je aktuar smederevskog okružnog suda; docnije, 25 marta te godine, postao je predsednik istoga suda, a 23 maja te godine preimenovan je od predsednika za ispravnika, jer su tada i sud i politička uprava ujedno nazvani „ispravničestvo“.
Godine 1838 februara 1 postavljen je za člana u rudničkom magistratu, pa je otuda 1839 marta 16 vraćen za pomoćnika smederevskom načelniku.
Godine 1840 septembra 14, postavljen je za načelnika promišljenosti u popečiteljstvu financije.
Godine 1842 dekembra 28, postao je član apelacionom sudu, a godine 1846 dekembra 31 predsednik istom sudu.
Godine 1855 februara 10, postavljen je za člana vrhovnom sudu, docnije je bio potpredsednik pa i predsednik tome najvećem sudu.
Godine 1858, pri promeni dinastije u Srbiji, Jevta Ugričić bio je najpre član privremene vlade, a docnije, kad Knez Miloš tu vladu telegrafom razreši, i postavi Stevču Mihailovića za svoga mestozastupnika, Ugričić je označen kao pomoćnik mestozastupniku Stevči.
Godine 1859 januara 28, postavio ga je Knez Miloš za popečitelja pravde i prosvete, a te iste godine 27 septembra, vratio ga je na staro mesto u kasacioni sud.
Godine 1861 oktobra 14, postavljen je za člana državnom savetu u kom je zvanju ostao do 29 juna 1869, kada je penzionovan.
Iza toga živeo je u svojoj kući u Beogradu, gde je i preminuo 14 oktobra 1886, i sahranjen je kod crkve Sv. Marka u Paliluli.
Ugričić je imao od vladalaca ove znake odlikovanja:
Od Nj. V. Kralja Milana orden Beloga Orla, i od sultana Nišan iftihar.
Ugričić bio je srednjega rasta, uvek dobra zdravlja, življenja smerna, a naravi tihe.
Osem srpskog jezika, znao je nemački i latinski.
U suđenju je bio pravedan ma čija parnica bila.
U privatnom životu bio je smotren i, osobito u starost, više osamljen. U mladosti je rado lovio, i odevao se ukusno po turskom običaju, za to ga je Knez Miloš u šali zvao: Efendija, i po nekad: Ćevap-Efendija.
Pokojni Čiča Srećko, koji se mnogo parničio oko svoje vodenice, kad bi izgubio parnicu u velikom sudu, rekao bi:
— More, ljudi, ne zna Ugrica što je vodenica!
A kad bi dobio, obrnuo bi izreku:
— Bez Ugrice nema pravedne presudice!
- Knez Miloš je, 1 januara 1836, dao u novine ovaku objavu: „Budući da neki između činovnika srpskih, inače sposobni i čestni ljudi promenili su svoja sopstvena prezimena, i uzeli druga, misleći da se tim kao uveličavaju, i veću sebi čest zadobivaju: to da bi ih opomenuli na mudrost, i pravilno upotreblenije prezimena svojih, objavljujemo ih ovde, kao:
„Jevtimije Ugričić nije se od starina Ugričić zvao, već uzeo je to prezime od Ugrice vojvode, koji njemu nije bio ni rod ni pomozi Bog. On treba da se zove po ocu, koji je Prota, i ime mu je Pavle, dakle Protopopović ili Pavlović“. Dalje se pominju još Dimitrije Tirol i Jakov Jakšić. ↩︎