Hećim-Toma Kostić, sin čuvene vidarice Ćira-Mane1, rodio se 4 aprila 1778 u varoši Kožanima, u Makedoniji.
U Srbiju je došao još u početku ustanka na Turke 1804 i nalazio se je u prvo vreme u Smederevu.
Godine 1806 jula 15, upravni savet, osvedočivši se o veštini Hećim-Tominoj u lečenju, uzima ga za vojničkog lekara, i određuje mu 60 groša plaće na mesec koju će, veli se u aktu, primati i kad ne bi bilo nikoga da leči2.
Iz Smedereva, kad je osvojen Beograd, preselio se i Hećim-Toma u današnju srpsku prestonicu, i tu je vidao ranjenike; i vidao ih je većinom vrlo srećno. Evo za to jednoga svedočanstva;
Godine 1807, rudnički vojvoda Miloš Obrenović, pri osvajanju Užica, u jurišu na neki šanac, rani se teško: kuršum mu prodre u grudi ispod srednje trećine na prednjoj ivici leve ključnice, i projuri kroz donje polje desne lopatice, dakle baš kroz grudi. Ranjenik je ležao očajnički, a Hećim-Toma zbog mnogih ranjenika koje je već vidao u Beogradu, nije mogao ići u Užice. Za to vojvodu Miloša polože na razapeto među dva tovarna konja platno, i tako ga snesu u Beograd. Hećim-Toma prione vidati te grdne rane. I za nekoliko nedelja, vojvoda se oporavi, digne se, i ode opet na vojsku. Priča se da je Hećim-Toma, u tom vidanju, svojim rođenim ustima isisavao gnoj iz raznih gnojnih kanala da bi se rana brže i lakše obživčila.
Godine 1830 dekembra 13, Knez Miloš piše: „Za zasluge meni i narodu u ratu ukazivane, oslobođavam Hećim-Tomu, i majku mu Manu, od svake dacije i kuluka“.
Godine 1834 oktobra 3 Knez, u Negotinu, potpisuje diplomu, kojom Hećim-Tomi određuje 150 talira penzije na godinu, želeći da ostatak života svoga u koliko mu bude moguće, na polzu roda našeg, i starost svoju u tišini provodi“.3
U Srpskim Novinama od godine 1841, br. 28. str. 222, ima izveštaj kako je Hećim-Toma izvidao nogu nekom Dimitriju Rusijancu. Slučaj mora da je bio ređi, jer je lečenje išlo pod nadzorom beogradskog fizika, Dra B. Mušickog, pa je tako sjajno ispalo da službene novine o tom govore osobitom hvalom.
Posle toga, Hećim-Toma, već star i iznemogao, živeo je u Beogradu u svojoj kući preko puta od velike crkve, uvažavan i poštovan gde bi se god javio.
Hećim-Toma je umro 9 oktombra 1848 od kolere u Pančevu, kuda je po naredbi srpske vlade bio otišao da vida ranjenike iz madžarskoga rata. Telo mu je preneseno u Beograd, i sahranjeno kod Markove crkve, u Paliluli.
- Ćira-Mana umrla je u Beogradu 1833 i, po naredbi Kneza Miloša, sahranjena je do zida velike Beogradske crkve s južne strane. Novi krasitelji crkve digli su grobne ploče, te oko crkve udarili modernu kaldrmu. Za to se sad i ne zna gde leže kosti zaslužne vidarice! ↩︎
- Ovaj dokumenat nalazi se u g. Tome Hećim-Kostića, u Beogradu. ↩︎
- Ovaj dokumenat, kao i onaj pred ovim, nahode se u g. Tome Hećim-Kostića, u Beogradu. ↩︎