Horvatović Đura, đeneral, rodio se 17 januara 1835 u Velikom Mušaluku u Liki.
Osnovnu školu učio je u Gradiškoj i u Mitrovici, a školu kadetsku u Gracu. U svojoj 19 godini postao je austrijski oficir, a godine 1862 prešao je u Srbiju, i stupio u srpsku vojsku. Godine 1863 novembra 16 postao je kapetan prve klase; godine 1872 19 avgusta major; godine 1876 marta 10 potpukovnik, a đeneral 10 avgusta 1885.
Horvatović je učestvovao u oba naša rata s Turcima, i u ratu s Bugarima, kada je, kratko vreme, bio i ministar vojni.
Lično je bio hrabar i, bezobzirnom disciplinom, trupe je svoje držao u poslušnosti. Pri svem tom o njemu je bio veći glas nego što su mu dela. Rado je oko sebe držao dopisnike novina, koji su njegovu slavu razglašavali.
Posle ratova bio je neko vreme srpski poslanik u Petrogradu, a poslednje vreme svoga života provodio je u Beogradu i u Nišu, jer je u oba ta mesta imao nekretnoga imanja.
Februara 28 godine 1895, između 10 i 11 sata, zdrav čitav došao je u Dilberovu apoteku na velikoj pijaci; tu ga udari kalja od koje umre onde na mestu.
Odatle je prenesen u Grand Hotel, gde je obično stanovao, i 2. marta 1895 pre po dne sahranjen je svečano kao malo ko.
Sam mitropolit Mihailo došao je u stan, dopratio ga u crkvu, i opevao. Govoreno su mu nekolike besede. Sve su beogradske novine onih dana bile pune njegovoga imena.
Horvatović se nije ženio. Naslednik mu je nekakav sestrić austrijski đeneral-major Marko Serljen ili Cerljen.
Posle nekoliko godina, ovaj je sestrić tražio da iskopa telo Horvatovićevo i da ga prenese u Hrvatsku, te da ga sahrani po rimskom obredu!!
Horvatović je bio čovek vrlo visoka rasta; plave kose, brkova i brade, koju je nosio dugačku i razčešljavao je u dva vlasa. I kosu na glavi razdeljivao je sredinom temena kao što žene svoju kosu dele. Govorio je srpski i nemački; u govoru je neke glasove vrskajući izgovarao.
Bio je vojnik i rođenjem, i školovanjem, i životom: ali nikad o ratu nije govorio, nego o sejanju, o oranju, o žetvi, o sađenju i kalemljenju voća, i podizanju vinograda.
Govorio je i o nekim dobročinstvima koja se spremao da učini, ali je smrt bila brža od njega.
Bog da ga prosti!