Vozarović Gliša, knjigovezac i knjigoprodavac, rođen u Zemunu, rano je prešao u Beograd1, gde je, radeći svoj zanat, ujedno bio i pokretač mnogom književnom preduzeću.
U kući Vozarovićevoj, kako kažu, nikla je prva misao o Beogradskoj Čitaonici.
Vozarović je živo nastajavao da bi na Vračaru našao mesto, gde je spaljen Sveti Sava i, razabravši za jedno takvo mesto, digao je drveni krst koji i danas stoji, ma da neće biti pogodio pravo mesto svetiteljeva spališta.
Vozarović je, kad se rušila stara beogradska crkva, da se zida nova, sadašnja velika crkva, vodio sinovlje staranje o kostima Dositija Obradovića.
Vozarović je prvi skupio i štampao sve knjige Dositijeve, Davidovićeve, i pet svezaka Golubice, u kojima je mnoga dragocena građa.
Pored toga, rado je pomagao siromašnim a dobrim đacima, ma da i sam nije imao mnogo.
Vozarović je umro od suve bolesti, 10 januara 1848, i ukopan je kod Palilulske Crkve, do svojih prijatelja Vukašina Radišića, i Sime Milutinovića.
Bog da ga prosti!
Dopuna
Vozarović Gliša rodio se je u Ležimiru 1 septembra 1790.
Godine 1847 januara 8 Vozarović je kupio za 8 dukata na Vračaru njivu gde je mislio da je Sv. Sava spaljen, i tu je podigao drveni krst sa zapisom „Bogu i ljudma, na Vračaru, Gligorije Vozarović“.
5 marta 1847 Vozarović je sve svoje imanje zaveštao svojoj ženi Sari.
Godine 1853 novembra 13 Sara, ostavljajući sve svoje imanje svojoj sestri Kati Zaharijadesovici, veli:
„Zemlju pak od dva dana oranja u Beogradu, na šancu, na kojoj se krst podignut nalazi, ostavljam po preporuci muža moja crkvi palilulskoj, da ista crkva ovu zemlju nikad i nikom prodati ili ma pod kojim vidom otuđiti ne može, već samo prihod da bere, i od ovoga prihoda godišnje po neku čast na stranu ostavlja kako bi se vremenom svojim novi krst podići mogao onaki isti kakav se i sada na zemlji toj nalazi“.
- U Vukovoj Danici za 1829, Vozarovića nalazimo među upisnicima beogradskim. ↩︎