Gavrilović Jevrem rodio se u selu Šušeoci, okruga valjevskog, oko godine 1810.
Prvo je bio upisan u gardu Kneza Miloša, pa je, 30 novembra 1830, po pročitanju Sultanskog Hatišerifa, na Vračaru, postao oficir.
Godine 1835 februara 3, Jevrem je, kao oficir, u kragujevačkoj crkvi, držao zastavu, skrojenu po novom sretenjskom ustavu, koja je toga dana svečano osvećena; a 20 maja, te iste godine, postao je komandir kneževoj gardi.
Godine 1837, januara 28, postao je starešina srezu mačvanskom, u okrugu šabačkom.
Tada je imao plate 550 talira, na pisara 200 talira, i na 6 momaka, po 60 talira za svakoga.
Godine 1839, marta 16, postao je pomoćnik načelniku valjevskog okruga.
Godine 1840, dekembra 17, premešten je za pomoćnika načelniku rudničkog okruga.
Godine 1843, februara 11, postao je načelnik okrugu valjevskom.
Godine 1844, novembra 4, posle Katanske Bune, protivu koje se nije osobito odlikovao, premešten je u Negotin, za okružnog načelnika.
Godine 1851, marta 31, vraćen je iz Negotina u Valjevo za okružnog načelnika.
Godine 1857, novembra 20, kad izvesna zavera protivu života Kneza Aleksandra izbi iz Saveta nekoliko članova, Gavrilović, kao već pašanac Knezu Aleksandru, dođe za člana zemaljskom Savetu.
Kao savetnik, služio je do kraja 1859 godine, kada je stavljen u penziju.
Posle toga, živeo je u Beogradu u svojoj kući, ne mešajući se ni u što.
Godine 1876, marta 18, Jevrem Gavrilović načinio je zaveštanje po kome je gotovo sve svoje imanje u Beogradu, u Valjevu, u Šušeoci ostavio na Prosvetu, tojest, da to sve bude jedan fond, kojim će upravljati valjevska opština, upotrebljujući prihod na poslove prosvetne. Ništa bliže nije odredio šta da bude od te zadužbine, ali se je setio reći da se ništa ne proda od njegove nekretnosti.
Za prve staraoce ovoj svojoj zadužbini odredio je: Lazu Lazarevića, trgovca iz Valjeva; Ljubu Molerovića, iz Vračevića; i Uroša Kneževića, iz Beograda.
Valja kazati, da je Gavrilović, ostavivši drugoj ženi svojoj Milevi svu pokretnost i vinograd u Beogradu, naredio da ona uživa, i ostalo njegovo imanje, dok je god živa, ili dokle se ne bi preudala, pa tek posle toga, njegovo imanje, kao prosvetni fond, prelazi valjevskoj opštini u ruke.
Gavrilović je preminuo 22 juna, 1879, u Beogradu, i saranjen je kod Markove Crkve, u Paliluli.
Gavrilović se ženio dva puta: prva njegova žena Jelka bila je kći Jevrema Nenadovića. Ni s jednom ženom nije imao poroda.
Imanje u Beogradu, Valjevu, i u Šušeoci, koje je Gavrilović ostavio na prosvetu, vredi, u najmanju ruku, 5000 dukata ili 60.000 dinara.