Gojkovića Jaćima

Gojkovića Jaćima iz Mozgova u aleksinačkom okrugu, dve kćeri, Mariju i Milanu oteli su, u zadušni četvrtak, pred Mitrov Dan, 1832, Frenčevići: Selim-Beg i Osman-Beg, spahije iz Kruševca, i odveli ih najpre u Kruševac, u svoj harem, a posle u Niš, gde su ih poturčili, i dali im turska imena, Mariji — Jurmusa, i Milani — Fatima.

Otmica tih dveju devojaka bila je povod da Srbi ustanu na oružje u nahijama: aleksinačkoj, paraćinskoj, i kruševačkoj.

Knez Miloš se je odmah umešao u tu stvar, i pozvao u pomoć rusku diplomatiju. Na svršetku je izašlo to: da se obe devojke vrate svojim roditeljima, i da se Srbiji pridruže onih šest okruga, koji su 1812 godine, kad je podvezivan Bukureški Ugovor, bili jedno s njom.

Posle toga, Knez Miloš je obe te devojke udao o svom trošku. Marija je, nakon nekoliko godina, umrla, a Milana koja se, u poslednje vreme, zvala Milkana, živela je u Beogradu do 9 marta 1885 godine, primajući penziju iz državne kase, a toga dana je umrla.

Kad je preminula bilo joj je 70 godina.1

Otmicu tih dveju devojaka, i ustanak Srba u onim okruzima, istoriski slika priča „Jurmusa i Fatima,“ štampana u Beogradu, 1879, a posvećena Đ. Daničiću.


  1. Novi Beogradski Dnevnik, br. 54. ↩︎