Grbović Milovan, drugi sin Nikole Grbovića, rodio se u Mratišiću, gde i ostali Grbovići.
Posle smrti brata mu, Protopopa Stevana, Milovan je postao starešina Kolubarcima.
Milovan Grbović slavno se je tukao o Turcima na Beogradu, na Užicu, Smederevu, Požarevcu, Šapcu, Loznici, i Sokolu.
U poslednjoj bitci, na Sokolu, razbole se, dođe u Mratišić kući, i tu, na skoro, umre.
Ovo je onaj Grbović koga je Fočić bio zatvorio, pa ga, posle, pustio.
Sima Milutinović stavio je u stihove besedu koju je Milovan Grbović, pred bitku, govorio svojim vojnicima.
Evo te besede:
„Čujte braćo Srbi!
Svak škrgutni zubi!
Tursko je halakat’,
Srpsko — pobeđivat’;
Oštro svaki zveraj,
Svak’ u meso smeraj!
Pušku hitro puni,
Ranu tek odukni!
Nije tu junaka,
Kog’ ne diči s’ majka
Srcem i mišicom,
Ol’ junačkom smrcom!
„Čujte, braćo Srbi!
Planina se razbi
Gde je vešti glavar,
Lav je vazda ratar.
Slatka j’ svakom voljnost,
Gnusna turska holost.
Umom bistra glava,
Verno razmerava,
Ruke volju vrše
Slogom vraga skrše.
Sluša li se glava,
Eto večna slava!
„Čujte, braćo Srbi!
Dedov’ naših grobi
Svedoče nam javno
Carstvo naše davno
Bilo i propalo
Al’ seme ostalo
Srpskoga junaštva.
Srodno nam je piti
A nasledno biti:
Udri, dakle, brate,
Nasrnuli na te“!