Abdula Marko (Todorović) rodio se u selu Matejevcu, više Niša, 1780 godine.
Marko je, kao dete, učio knjigu u Nišu. Ubivši kamenom neko Ture, uplaši se od osvete, i uteče u selo Šiljegovac pod Jastrepcem, odakle, docnije, siđe u Paraćin; a kad ga Turci i tu opaze, pobegne u Požarevac gde je, najpre, služio a posle je trgovao u ortačini s nekim poturčenjakom, Srbinom iz Dubravice, koga su obično zvali Abdula.
Za prvoga srpskoga ustanka, Marko se brzo odlikovao u bojevima, i postao je barjaktar u vojsci. U jednom sukobu na Paraćinu, ranio se bio u levu ruku. Dok se od te rane lečio, bio je carinar na Ramu.
Godine 1813, pobegao je i Marko u Nemačku; ali godine 1815, čim je čuo za takovski ustanak, vratio se je u Srbiju, i počeo biti se s Turcima. U jurišanju na turska požarevačka utvrđenja, Marko se veoma odlikovao; tu je obratio na se pažnju Kneza Miloša; i tu je bio po drugi put ranjen.
Knez Miloš, pošto se utvrdio mir, postavi Marka Todorovića za kneza nahiji požarevačkoj i, po imenu nekadašnjeg mu ortaka, nazove ga Marko Abdula, premda su njega i dotle mnogi zvali Abdulom.
I tako ime Abdula ostane Marku Todoroviću do smrti. I sada se potomci njegovi zovu Abdulići.
Najpre je Abdula bio starešina gotovo celoj požarevačkoj nahiji, i boravio je u Požarevcu; a docnije stavljen je pod vlast Jove Milosavljevića, kad je ovaj postao Veliki Serdar Podunavski.
U proleće godine 1821, na pozivanje grčkih eterista iz Vlaške, i na podbadanje Marašli-Alipašino iz Beograda, Marko Abdula i Stevan Dobrnjac, knez požarevačke Morave, a brat Petra Dobrnjca, pođu da dignu bunu na Kneza Miloša, da se odvoje od njegove vlasti, da dobiju berate za se (kao što im je obricao Marašlija), pa da budu nezavisni gospodari svaki na svojoj knežini!…
Knez Miloš dozna odmah za tu bunu, pa je uguši u samom njenom početku. Videći da im se namera izjalovila, Abdula i Dobrnjac pobegnu: prvi u moravske lugove, a drugi preko Paraćina u Leskovac Šašit-Paši pod zaštitu.
Posle nekoliko dana lutanja i gladovanja po lugovima, Abdula se sam preda Knezu Milošu, koji mu oprosti pogrešku, ali mu ne vrati vlasti koju je imao do toga slučaja.
Posle toga, Abdula je živeo u Požarevcu, kod svoje kuće. Godine 1823, baš u oči Sv. Save, Abdula je bio na večeri u nekoga pisara Vase, gde se je duže zadržao. Dockan u veče, po mraku, vratio se je kući. Baš pred vratima od njegove avlije, grune iz mraka puška, i on ostane mrtav na mestu.
Pokret, koji su bili krenuli Abdula i Stevan Dobrnjac, trajao je od 25 Marta samo do 9 Aprila. On se u narodu i u istoriji zove: „Abdulina Buna.“