Đurić Dimitrije, đeneral i pisac, rodio se u Beogradu 28 septembra 1838. Stari su mu iz Hercegovine.
Osnovnu školu i gimnaziju učio je u Beogradu.
U artilerisku školu stupio je 29 oktobra 1855.
Kaplar je postao 22 dekembra 1856.
Podnarednik 16 novembra 1857.
Narednik 5 novembra 1859;
Potporučnik 9 avgusta 1860.
Poručnik 30 jula 1862.
Istupio iz vojske 5 februara 1863.
Nanovo primljen, kao poručnik, 5 dekembra 1867. Za tim je postao:
- Kapetan druge klase 2 januara 1872;
- Kapetan prve klase 27 aprila 1873;
- Major u godini 1876;
- Potpukovnik 1876;
- Pukovnik 1881, a
- Đeneral je postao u oči sme smrti svoje, 1893.
Đurić je proveo u pruskoj vojsci godinu dana; a svršio je i Nikolajevsku akademiju đeneralnoga štaba u Petrogradu (1865 — 67).
Bio je:
- Komandir čete u pešadiji;
- Štabni oficir u Podrinju;
- Profesor taktike u vojnoj Akademiji;
- Komandir pešačke brigade 1882.
- Referenat za pešadiju u aktivnoj komandi (1884);
- Načelnik intendanture u prvom srpsko-turskom ratu 1876, i srpsko-bugarskom ratu 1885 godine.
- Načelnik štaba šumadiskog kora u drugom srpsko-turskom ratu 1877—1878.
- Načelnik operacionog odeljenja glavnog đeneralnog štaba 1887:
- Ministar vojni 1889—1892, i
- Upravnik vojne Akademije do smrti, koja ga snađe 19 oktobra 1893 godine.
Napisao je više vojnih sastava, od kojih su mu najznatniji:
- Taktika, u tri dela; i
- Strategija, po Lêru.
Dekoracije je imao: Takovski krst drugog reda, Sv. Savu trećeg reda, i Sv. Stanislava prvog reda.
Bio je član Srpskog učenog društva, i mnogo se trudio da se granica među zemljama srpskim i bugarskim odredi prijateljskim dogovorom Srba i Bugara.
Bio je čestit čovek i vatren rodoljub. O njemu ima više od đenerala Miškovića u Ratniku za oktobar 1893.
Laka mu srpska zemlja!