Ilić Vojislav, pesnik, rodio se u Beogradu, meseca aprila 1862, od oca Jovana Ilića pesnika i matere Smiljane.
Osnovnu školu i nekolike razrede gimnazije Vojislav je učio u Beogradu.
Posle toga bio je korektor državne štamparije od 12 novembra 1887 do 16 februara 1892, a tada mu je mesto oglašeno kao prazno, jer je Vojislav od svoje drage volje prestao dolaziti na dužnost.
Posle je bio pisar u ministarstvu pa, najposle, vicekonsul u Prištini.
Vojislav je preminuo 21 januara 1894 u Beogradu, gde je i sahranjen.
Živeći u oca pesnika, a sam bogato obdaren pesničkim dahom, Vojislav je propevao vrlo rano. S toga je, može biti, i napustio dalje školovanje, nego je, živeći voljno, pevao što mu je kada zadahnuće kazivalo.
Godine 1887 javile su se u Beogradu Pesme Vojislava Ilića.
To je bila prva zbirka.
Godine 1889 štampana je zbirka druga, opet pod imenom Pesme Vojislava Ilića.
Velika je šteta što ovako bogat prirodni dar nije dobio prostranu i temeljnu instrukciju, a žalost je golema što Ilić bejaše tako kratka veka.
Nekoliki prijatelji pokojnoga Vojislava i njegove pojezije, posle smrti njegove sastaviše odbor za podizanje spomenika mladomu pesniku.
Taj odbor štampao je u Beogradu 1895: Vojislavljevu Spomenicu, u velikoj 8-ni strana 221.
Bojati se je da to ne bude sav spomenik od toga odbora.