Jakovljević Samuilo, arhimandrit, rodio se u Podgoru u nahiji novopazarskoj1, 1760.
Čitati, pisati, pojati, i crkveno pravilo, naučio je u Manastiru Studenici.
Godine 1785, prizrenski Vladika Janićije, proizveo je Samuila za đakona i za jeromonaha, u Manastiru Studenici; a godine 1817 beogradski mitropolit, Agatangel, postavio ga je za igumana i arhimandrita.
Godine 1794 Samuilo je ubio glasovitoga zlikovca i siledžiju Kadriju Stupljanina, a za vremena Karađorđeva borio se je za slobodu otadžbine naporedo s prvim vojvodama.
Godine 1813, bio je prešao u Srem, i boravio je u Feneku i u Jasku, ali se je, 1815, vratio u Srbiju, i došao u Manastir Kalenić.
Godine 1820, o Mitrovu dne, Knez Miloš je poslao u Carigrad deputaciju, koju su sastavljala ova lica:
Arhimandrit Samuilo Jakovljević, Dimitrije Đorđević, Vujica Vulićević, Ilija Marković, Miloje Vukašinović, Avram Petronijević, Rista Dukić, i Sava Ljotić.
Po uputu kneževu, ova je deputacija tražila:
- Da se granice Srbiji rašire prema ugovoru Bukureškom od 1812;
- Danak, koji će Srbija plaćati Sultanu na godinu, da se odredi, i da se plaća odsekom;
- Knez Miloš da se proglasi za nasledna vladaoca Srbiji;
- Srbi da mogu zidati crkve, škole, manastire, i t. d.);
- Turci da se isele iz svih mesta u Srbiji, osem tvrđava.
Beogradski vezir, Marašli-Paša, čuvši imena ovih deputata, rekne:
— Kad Knez Miloš misli tako krupne razgovore da vodi s devletom, trebalo bi da u tu deputaciju odredi barem jednoga svojega rođaka, a ne same seljake.
Knezu Milošu se odmah javi što je Marašlija rekao, a on, 13 oktobra 1830, poruči da se Veziru odgovori ovo:
— U deputaciji su moja dva srodnika, a ne jedan; prvi je Dimitrije Đorđević, moj pobratim, koga ne delim od rođene braće; a drugi je arhimandrit Samuilo, jer ja i Samuilo smo od dva brata deca2.
U početku 1821, bukne grčki ustanak na Turke, a Porta one srpske deputate zatvori kod sultanskoga Bostandži-Baše. Kazivalo se je da je to učinjeno iz smotrenosti, da se srpski poslanici sklone od razjarene muslomanske svetine; ali je moglo biti i za to, da oni budu taoci mirnom držanju Kneza Miloša i Srbije.
u tom zatvoru, Arhimandrit Samuilo umre 14 avgusta 1824 godine.
Nastajavanjem vaseljenskog patrijarha, telo Samuilovo sahranjeno je u Hasćoju, kod Crkve Sv. Petke, bosforske obale.
U hartijama Kneza Vase Popovića, našla se je zapiska koja je, kao „po svršetku pisma“, napisana po zapovesti Kneza Miloša, i u kojoj stoji ovo:
„Naredite da se u svim glavnijim crkvama požeške nahije čini spomen na četrdeset liturgija za Arhimandrita Samuila, kao čoveka za otečestvo zaslužna“!
A na grobnoj ploči, u Carigradu, Knez Miloš je naredio te je izrezan ovaj zapis:
„Prečesnjejšemu Samuilu monastira Kalenića pravoslavnomu arhimandritu, serpskomu arimernomu otečestvoljupcu, ot knjazja i naroda srpskago v Konstantinopolj, v deputaciju, radi ishodatajstvovanija prav serpskih u Blistatelnija Porti Otomanskija poslanomu, opasnih radi vremen s pročeju deputacijeju v zatvorje pri čatalskomu3 Bostandži-Baši bivšemu, i v onom avgusta 14, leta 1824, prestavivšemu se, vojemi hristijanskimi i svjaščeničeskimi dobrodjetelji ukrašenu bivšemu, i zdje pri cerkvi Hasćojskoj, hrama prepodobnija Paraskevi pogrebenomu, v uvaženije zaslug jego o svojem rodje i otečestvje, vladjetelni i nasledni knjaz srpski Miloš Obrenović sej kameni na grobje jego vozdviže pamjatnik“4.
Arhimandrit Samuilo bio je sede, guste, poduge brade, sedih brkova; svetla lica, crnih obrva, prava nosa, a junačkoga pogleda!
- Ovo piše vladika užički Janićije. U Kaleniću, Samuilo se računa kao arhimandrit Studenički, jer on ide uz mošti Sv. Kralja, koje su, tek za vreme, počivale u Kaleniću. ↩︎
- Kneževo pismo od 23 oktobra 1820, Br. 1414. — Da li Samuilo nije bio sin Jakova brata Milanova a sina Obrenova? ↩︎
- Čatal-Oglu zvao se Bostandži-Baša. ↩︎
- Ovaj zapis dobio sam, zahvaljujući ljubaznoj usluzi G. Agona Bozovića, sekretara naše Legacije u Carigradu. On mi javlja i da je ova ploča već ravna sa zemljom, i da se već teško zapis čita, jer ga vreme kruni. ↩︎