Jakšić Đura

Jakšić Đura rodio se u selu Crnji, u Banatu, 27 jula 1832, od oca Dine (Dionisija) i matere Hristine.

Đura se učio, najpre, u mestu svoga rođenja, a posle je išao u obližnju nemačku školu.

Godine 1842, išao je u srpsku školu u Segedinu, a 1843 u prvi razred gimnazije; ali mu škola nije bila mila: učenje mu je išlo sa svim teško. Za toga otac da u trgovinu. Posle kratkog vremena, Đuri omrzne i trgovina. Otac ga vrati u školu, koju Đura ni sada ne dovrši, jer mu je bilo „teško učiti na pamet“.

Među tim opazio se da Đura crta rado, i da u tom poslu napreduje. Otac, videći to, stane mu ići na ruku da bi ga bar za živopisca spremio. Toga radi ga je, docnije, slao u Beč i u Minhen. I u Beču i u Minhenu, Đura je pohodio školu vrlo nemarno; što je učio, učio je crtajući sam, ugledajući se na druge, a nešto i čitajući. .

Još dok je boravio u Beču, počeo je pevati, tojest, počeo pisati pesme. U početku je tajno i od najbližih svojih drugova da peva pesme, a docnije se to obaznalo sasvim.

Kad mu se dosadi živeti u Beču, siđe u Novi Sad, i stane slikati razne osobe, te od toga živeti.

Godine 1857 prešao je u Srbiju, i postao učitelj u selu Podgorcu, u Crnoj Reci. Iz toga velikoga ali sumornoga sela, Đura je, po želji svojoj, premešten u obližnje selo Sumrakovac.

Iz ovoga sela, začuli smo njegove lepe pesme: Put u Gornjak, Noć u Gornjaku, Veče, Na Noćištu, Šta će u lepom vrtu, Iskušenik.

Posle kratkog vremena, ostavi učiteljstvo i dođe u Beograd, gde je radio u redakciji Srpskih Novina, i privatno učio decu, te je od toga životario. Ovo je bilo 1858—1859, o Svetoandrejskoj Skupštini. Tada Đura speva povratku Kneza Miloša pesmu, za koju od skupštine dobije 10 dukata.

Tako se je u Beogradu zlopatio do godine 1860, a tada postane učitelj u Požarevcu. Sad se je jako kajao što, u svoje vreme, nije bio prionuo da se uči, i bi se tekar vratio u školu, samo da je imao novaca. A pošto novaca nije mogao ni zaraditi, niti od koga dobiti: obrati se ocu, koji je, već i dotle mnogo na njega trošio, i zamoli ga da mu pomogne, da produži školu.

— Đuro! odgovorio mu je otac: — lud si; pust si! niti ti ja mogu pomoći, niti mi dolazi kući ne sad, nego nikad!

Posle toga, Đura se, 4 jula 1861, oženi i onda, sa ženom, pođe u Beč da se uči! Dotle je, među tim, i otac bio omekšao, te mu da pomoći s kojom je ostao u slikarskoj školi u Beču do godine 1862.

Iz Beča se vrati u Novi Sad, da radi kao slikar. U to vreme, po preporuci dvojice njegovih prijatelja, Matica Srpska primi njegov spev Seoba Srba, i nagradi ga sa 100 dukata.

Đura te novce, s dobrim drugovima, potroši za vrlo kratko vreme. Kad ostane bez novaca, dođe opet u Srbiju, i postane učitelj u Požarevcu, gde je, pored rada u osnovnoj školi, predavao i crtanje u onamošnjoj polugimnaziji.

U Požarevcu je Đura imao vrlo mnogo neprijatnosti i glavobolje, najviše sa svoje čudne naravi; s take svoje naravi, premeštan je u Kragujevac, u Raču, u Sabantu, u Jagodinu, i, najposle, godine 1871, otpušten iz službe…

Tada se je čemerno zlopatno, živeći samo od svoje vrlo male slikarske zarade.

Godine 1872, dobio je službu korektora u državnoj štampariji. Plaća je toj službi bila 250 talira, pa je, posle, za ljubav Đuri, podignuta na 400 talira.

U toj službi, Đuru je i smrt našla, 15 novembra 1878.

Jakšić se u svojim spisima često gorko jadikuje na ljude. On je ono onako očajnički uzviknuo, i to ne jednom: „U svetu, brale, nema ljubavi!“ A ovamo, malo je ljudi koji su, u životu, primali tolike dokaze ljubavi i prijateljstva koliko ih je primao Jakšić. Njega su prijatelji pomagali, upućivali, učili, zaklanjali, kao kakvu majčinu mazu; i, posle njegove smrti, skupili su i štampali sve spise i bolje i lepše nego da ih je sam štampao. Time su njemu obezbrižili glas, a ženi i deci njegovoj lep dohodak. Kao da ga je otac dobro poznavao kad je pustio pero da zapiše onu oštru ocenu o njemu.

Đuri Jakšiću je bilo dobro i od Boga i od ljudi, a što je, kukavac, mnogo patio, bilo je, mahom, s njegove čudne pameti…

Svi spisi Jakšićevi skupljeni su i štampani u deset svezaka, u Beogradu, od 1882—1883:

  • U prvoj i drugoj su Pesme;
  • U trećoj do osme su Pripovetke, a
  • U devetoj i desetoj su Drame.