Jovanović Milan

Jovanović Milan doktor, književnik, akademik, rođen je 12 aprila 1834 godine u Jarkovcu, u pančevačkoj pukovniji, nekadašnje vojničke granice. Kršteno mu je ime Minojlo, a Milanom se prozvao sam.

Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja, gimnaziju u Vršcu, Pešti i Temišvaru, a medicinu u Beču. Kao medicinar u Beču, osnovao je đačko društvo Zoru, i bio mu prvi predsednik.

Po svršetku školovanja, došao je u Beograd, i dobio mesto nastavnika sudske medicine u Velikoj Školi. Posle šest godina rada u Beogradu, pređe u Novi Sad, gde je bio profesor realke, praktički lekar, i potpredsednik Srpske Matice.

Posle četiri godine, otišao je u Herceg-Novi, u Boki Kotorskoj, za lekara, odatle, na knežev poziv, izišao je na Cetinje, gde je, kao knežev lekar, ostao do svršetka rata. Vratio se iz svoje mesto u Herceg-Novi, a odatle za lekara Lojdu na brodu, ali kad bukne drugi rat bude na novo pozvan na Cetinje za ličnog lekara Knezu.

Kad je i ovaj rat svršen, pratio je Kneginju Milenu i naslednika u Neapolj, a vrativši se s toga puta, ostavio je Cetinje, i otišao u službu Lojdu. Tada je kao lekar na brodu proputovao kroz celi istok do samoga Kitaja.

Godine 1882 dođe na novo u Srbiju, i dobije mesto lekara železničkog na Ripanjskom tunelu. Tada je stanovao u selu Parcanima, dokle se radio Ripanjski tunel.

Godine 1888, postavljen je za profesora higijene u vojnoj akademiji, gde je ostao do smrti, koja ga snađe, sa svim na prečac, noću između 25 i 26 maja 1896 u Beogradu.

Kao sanitetski major i profesor vojne škole, sahranjen je 27 maja sa svima vojnim počastima koje majoru pripadaju.

D-r Milan Jovanović u književnosti je radio dugo, radio dobro i mnogostruko; ali su glavni predmeti njegovoga književnoga rada: drama, pripovetke, putopisi, estetika, i higijena s prirodopisom.

Od dramskih radova njegovih imamo ove:

  1. Kraljeva seja, istoriska drama, u 4 čina, 1864.
  2. Demon, povest i alegorija, 1871.
  3. San i java, dilogija, 1874.
  4. Nesuđeni, šaljiva igra u 4 čina.
  5. Mera za meru, prevod od Šekspira, štampano u Letopisu.
  6. Krstonosci, tragedija u 5 činova.

Pripovetke i putopisi sabrani su ovako:

  1. S mora i sa suva, u Beogradu.
  2. Tamo amo po istoku, dve slike.
  3. Gore dole po Napulju, 1878.
  4. Ljubavna pisma i Galebovi, u Javoru.
  5. Teški dani, u Otadžbini.
  6. Iz daleka, u Kolu.
  7. Noviji putopisi, u Delu i Kolu.

Higijena i prirodopisi obrađivani su u ovim spisima:

  1. Hemija za više ženske škole, u Beogradu, 1865.
  2. Dijetetika za više ženske škole, u Beogradu 1866.
  3. Menual sudskog lekarstva, Beograd, 1868.
  4. Higijena za narodne učitelje, 1872 (prevedena na bugarski)
  5. Dečije bolesti, 1873.
  6. Narodni Lečnik, u osam svezaka, u Novom Sadu, 1880—1881.
  7. Kužne bolesti. Beograd, 1884.

Plodan pisac, razborit kritičar, pouzdan estetičar, Jovanović se starao da mu i jezik bude čist i slog pravilan i lak za razumevanje.

Neka mu je mio spomen do veka među onima koji srpsku knjigu čitaju.