Katanić Milija

Katanić Milija, pukovnik, dobrotvor, rodio se u selu Bečnju u rudničkoj Moravi 15 juna 1836, od oca Milića i matere Paune.

Osnovnu školu Milija je svršio u Bresnici, s kojom je Bečanj onda činio jednu školsku opštinu. Nižu gimnaziju svršio je Kragujevcu, a dva viša razreda u Beogradu.

Godine 1855 Milija je stupio u vojnu akademiju, a svršio je taj zavod godine 1960, i odmah je postao pešadiski potporučnik.

Docnije je preveden u artileriju, u kojoj je ostao do smrti.

Godine 1872, kao kapetan prve klase, slan je u Prusku, gde je izučavao vojnu administraciju.

Godine 1876, u početku rata, Milija se kad major, nalazio Deligradu, u glavnom štabu, uz đenerala Černjajeva.

Godine 1877 dobio je potpukovnički čin, i postao načelnik ekonomnog odeljenja u vojnom ministarstvu.

Godine 1883 postao je pukovnik.

Od dekoracija, imao je:

  1. Takovski krst trećeg reda;
  2. Spomenicu za hrabrost;
  3. Kolajnu za revnosnu službu, i
  4. Spomenicu ratnu.

Od godine 1888 Milijino se zdravlje poremetilo, te je 1889 morao tražiti penziju. I miran život i marljivo lečenje Miliji ne doneše pomoći. Patio je od nesvestice, i 20 februara 1891 ispusti svoju dobru dušu na prečac. On je sahranjen u Novom beogradskom groblju, u porodičnoj grobnici Katanića.

Milija se nije ženio. I od godine 1880 pa do svoje smrti, živeo je zajedno s bratom đeneralom Markom Katanićem u ovoga kući u Beogradu.

Milija je ostavio posle svoje smrti 36.000 dinara gotovih novaca.

Od svoje gotovine Milija je zaveštao Fondu za potpomaganje siromašnih velikoškolaca 10.000 (deset hiljada) dinara.

Crkvi Bečanjsko-Bresničkoj 1200 dinara, a što je preko toga preteklo podelio je svojim srodnicima.

Milija je, kao siromašan a dobar đak, znao sve đačko nevoljisanje za vreme učenja, a osećao je i slast i važnost nauke, pa je od svoje ušteđene tekovine najveći darak dao na pomoć siromašnim velikoškolcima.

Neka mu je za to najveća hvala i slava!

„Ko pomaže sirotinji taj Bogu uzajmljuje“, a Bog svoj dug stostruko vraća u školovanim i na rad spremnim zahvalnim Milijinim pitomcima!

Neka bi ga hvalom pominjali do veka!