Anđelić German Patrijarak Srpski, rodio se u Sremskim Karlovcima 29 avgusta 1822 od oca Pavla i matere Ane. Otac mu je bio sveštenik u Karlovačkoj sabornoj crkvi, gde je, kao paroh, i preminuo. Paroh Pavle imao je troje dece: Glišu, potonjega Germana, Stevana, i jednu kćer po imenu Katu, koja je bila udata u Šid za sveštenika St. Novakovića.
Sin Gliša, svršivši gimnaziju i bogosloviju, u mestu svoga rođenja, učio je Filosofiju i pravne nauke u Pešti i u Šarošpataku. Godine 1845 položio je advokatski ispit, i stao u praksu kod svoga ujaka Pavla Šeroglića, znatnoga advokata vojne krajine, u Petrovaradinu. Ovaj posao ostavi 1848, i 20 maja primi u mru Grgetegu kaluđerski čin. Odmah iza toga, kao đakona pošalje ga Patrijarak Josio Rajačić u Trijest, za učitelja u onamošnju srpsku školu, gde je dve godine proveo. Posle se vrati u Karlovce, i godine 1853 postao je arhiđakon i beležnik arhidijecezalne konsistorije. Četiri godine bio je profesor bogoslovije, i s osobitom voljom predavao je Bogoslovlje Pastirsko. Godine 1858 postao je sinđel; 1861 protosinđel; a 1864 arhimandrit, i dobio je manastir Grgeteg u upravu, pošto je pre toga, neko vreme, upravljao Svetosavskim manastirom Koveždinom.
Posle smrti vladike Platona Atanackovića, postavi ga Patrijark Samuilo Maširević za mandatora Bačke jepiskopije u Novom Sadu, a godine 1874 posvećen je za jepiskopa Bačkog.
Još kao arhimandrit, dobio je orden Gvozdene krune trećeg reda, a kao Patrijarak nosio je Gvozdenu krunu prvog reda, i srpskog Sv. Savu prvoga reda.
Kad je patrijarak Prokopije Ivačković došao u mir, Anđelić je postao administrator Mitropolije, a januara 10, godine 1882, instaliran je kao Srpski Patrijarak u Karlovcima.
Godine 1888 slavio je četrdesetu godinu svojega života u kaluđerstvu.
Kao profesor i nastavnik, bio je uvek vredan i marljiv; pazio je svoje učenike a predmet je obrađivao sa dosta n volje i snage.
Kao sveštenik, osobito u ranije vreme, odlikovao se jakim zauzimanjem za sve što je crkveno, i čim se uvećava crkveno blagočinije i krasota pravoslavlja.
Kao pravnik, bio je veoma uvažen za svoje bistre poglede i zrelo suđenje u predmetima pravnim; a kao beležnik i referenat jeparhijske konsistorije nije još stekao sebi ravna!
Crkvu je voleo, školu i prosvetu nadgledao, i narod je svoj, sa svima njegovim osobinama, podpuno poznavao; đake i sirotinju u opšte štedro je pomagao: za njega se slobodno može reći da se je svoga života veoma trudio da čini dela milosti telesne.
Knjige nikakve nije napisao, a pisao je mnogo, i vešt čitalac može opaziti u listu Besedi u Novom Sadu mnoga poučan članak, koji je pisao bački vladika German.
U druženju s ljudma bio je prijatan i pristupačan. Naravi je bio vrlo nagle, što mu je mnogo udilo; okolinu oko sebe imao je vrlo raznobojnu, te pošto je bio gibak, okolina je na njega kad kad štetno uticala. S toga je Patrijarak German delima svojima, kad i kad, nekim ljudima čudan izgledao.
Jedan njegov prijatelj još iz mladosti rekao je o njemu:
— Pravo kažu ljudi, da prilike čoveka menjaju: u Vladici Germanu ja nikad nisam mogao videti onoga Grgeteškog Germana; kao što danas u Patrijarku Anđeliću nema ni traga od onoga što je bio dok je Arhiđakon bio! Badava, ljudi se veoma menjaju, i vreme mnogoga predrugojači!…
Ja bih pak rekao ovako: German je školovanjem i radom do kaluđerstva bio pravnik, legist, dakle konservativac, a njegovi suvremenici, naročito svetovnjaci, bili su za reforme, koje su i pravoslavnu crkvu i manastire s njihovim imanjima, mogao postaviti na sa svim druge temelje. German se od takoga rada bojao i za pravoslavnu veru i za srpsku narodnost. Za to mu se i odupirao svom snagom svoje krepke volje; a kako je, kao čovek jektičav, često u svoje otpore unosio i onu žučnost koju bolest čoveku daje; to je izlazilo vrlo često da se je javljao tiran onde gde je bio samo mučenik!!
Za mlađih godina svi su ga pazili: prvi ljudi bili su radi da su s njim drugovi i prijatelji. U poslednje vreme pak gotovo svi bili su ga ostavili. Među tim se on osećao sa svim miran u svojoj duši…
Umro je 26 novembra 1888, i sahranjen je u Karlovačkoj sabornoj crkvi na sredini, niže amvona, u grobnici, koja je za njega sazidana.
Na pogrebu njegovu govorio je vladika Teofan Živković, njegov od detinstva drug. Govorio je tako da take besede nije čula Karlovačka crkva ni dotle ni posle toga!
German je za života učinio ova veća dobra:
- Dao je 30.000 forinata da se osnuje fond za pensije profesora karlovačke gimnazije;
- 20.000 ostavio je pensionom fondu sveštenika karlovačke arhidijeceze.
Dalje njegovo dobročinstvo dovršio je brat mu Stevan, o kom sad ide reč.