Krantić-Petrović Veljko, dobrotvor, rodio se je u selu Vrčinu u srezu gročanskom 1818.
Osnovnu školu učio je u mestu svoga rođenja i u Grockoj.
Godine 1838, da zameni starijega brata, stupio je u vojsku. Kao pismen vojnik, i s lepim rukopisom, Veljko je radio u komandantovoj kancelariji do 1842.
Izišavši iz vojske, stupio je u državnu službu najpre kao praktikanat a posle je bio sreski pisar. Docnije je prešao u službu poštansku gde je napredujući u zvanjima služio do 1863. Ali tada, zbog slabih očiju, zaište i dobije pensiju, pa je posle živeo kao smerni pensionar u Beogradu, gde je imao svoju kuću.
Veljko je umro 30 jula 1900 godine, a 31 jula sahranjen je na Novom groblju, u porodičnoj grobnici, koju je za života bio spremio.
Veljko je priložio jedno veliko zvono crkvi vrčinskoj, i jedno lepo zvono školi vrčinskoj; još je crkvi zaveštao polijelej i druge crkvene utvari; na zidanje hrama Sv. Save priložio je 600 dinara; zaveštao je po 100 dinara Svetosavskoj školi, Domu za sirotnu napuštenu decu, društvu „Kralju Dečanskom“, i Dečinoj bolnici.
Pored toga, zaveštao je 3000 dinara kao fonad pod njegovim imenom. Interesom od ovoga Fonda da se pomažu đaci škole vrčinske u kojoj se je Veljko učio.
Posvetila se — koja pomaže sirotinji i prosveti!
Bog da ga prosti!