Križanić Đurađ rodio se 1617, u Lapničkoj, u Hrvatskoj, od stare porodice Križanići Nebljuških.
Čovek velikoga dara prirodnoga, i prostrane naučenosti onoga vremena, nosio je u glavi dve velike misli: da izmiri crkve istočnu i zapadnu; i da stvori jedan jezik za sve narode slovenske!
Toga radi je mnogo putovao, mnogo učio, i mnogo pisao. Poslednje vreme svoga života, boravio je u Rusiji, najpre kao voljan čovek, a posle kao prognanik u Sibiru.
Svoju gramatiku o tom jeziku za sve Slovene, Križanić zove:
Gramatično iskazanje ob ruskom jeziku, popa Jurka Križanića, prozvanjem Srbljanina… Pisao v Sibiri lita 7174=1666.
Po rodu, sam sebe zove Srbinom, po veri je bio katolik, i još kanonik zagrebačke crkve; ali je oduševljen bio za dobro svih Slovena, a osobito Srba i Hrvata.
Što je želeo izmiriti crkve istočnu i zapadnu, to mu je svakad za hvalu: i pravoslavna se crkva, jutrom i večerom, moli „o sajedineniju Svetih Božjih crkava“!
Ali što je mislio da se može, gramatikom, stvoriti jezik za sve Slovene jedan, to je uzimao na se posao koji — najmanje rekavši — premaša snagu svakoga pojedinca.
Još se ne zna koje je godine, i u kom mestu, umro ovaj naš sunarodnik.
O njegovu životu pisali su mnogo i Rusi i Hrvati.1
- Kukuljević, Arhiv za povesnicu jugoslovensku 10 u Zagrebu, 1866. I Bezsonov. Sočinenija 1, 2. i 3, Moskva, 1870. — Daničić, Rad 16. 159. ↩︎