Medaković Danilo, rodio se u Zrmanji, u Lici, 26 januara, 1819 godine.
Osnovne i srednje škole učio je u Gračacu i u Zadru, a filosofske i državne u Beču i u Berlinu. Na kraju godine 1847, na lipskom universitetu, postao je doktor u filosofiji.
Medaković je bio prešao u Srbiju još godine 1837, i služio je najpre u savetu, a posle u financiji. Godine 1839, bio je protokolista, a godine 1840 stolonačelnik u popečiteljstvu financije.
U drugoj poli 1842, kad je Knez Mihailo ostavio Srbiju, otišao je za njim i Medaković, i od toga doba, često se nalazio ili uz Kneza Mihaila ili uz Kneza Miloša.
Svršivši visoke nauke, na koje se je odao tek pošto je ostavio Srbiju, Medaković je, od novembra 1848, počeo izdavati političke novine Napredak, i, izdavao ih je do maja 1849. A kad mu vlast taj list zabrani, on je, od 1851 do maja 1852, uređivao Južnu Pčelu, pod imenom svoga brata Milorada Medakovića, u Novom Sadu.
Meseca jula 1852, počeo je, u Novom Sadu, izdavati politički list Srpski Dnevnik, s književnih dodatkom Sedmicom.
Za krimskoga rata, i za događaja u Srbiji 1857 i 1858, Dnevnik je pisao onako kako je većina naroda srpskog milovala. Za to je bio veoma rasprostranjen, a u Srbiji više puta zabranjivan.
Godine 1859, kad je Knez Miloš već vladao u Srbiji, Medaković proda Dnevnik i Sedmicu, pa pređe u Beograd, gde je ostao do godine 1862.
Za to vreme, u Beogradu se je govorilo da Medaković radi da kupi od vlade državnu štampariju, koju je ondašnji ministar financije Jovan Gavrilović, ne znam rašta, hteo prodati.
Ali misao o prodaji toga, toliko korisnoga zavoda, nije našla odobrenja baš ni u koga.
Godine 1862, Medaković se je vratio u Novi Sad i, nanovo, krenuo list Napredak. Na ovom poslu, nije ostao dugo, nego je, na kraju 1864, list predao u druge ruke, a sam se povukao u privatan život.
Iza toga se je odselio u Zagreb, i onamo je stalno počeo živeti, kao čovek privatan, s dobrim imanjem.
Medaković je bio član Srpskog Učenog Društva, u Beogradu.
Umro je u Zagrebu, 5 novembra 1881 godine.
Pored tih raznih listova, i nekolikih kalendara, srpskoj je književnosti od D. Medakovića ostalo:
- Povesnica srpskog naroda od najstarijih vremena do godine 1850, četiri knjige, u Novom Sadu, 1851—1852;
- Obrazine u Dnevniku Napretku, u Novom Sadu, 1864;
U rukopisu je ostavio prostran Život Kneza Mihaila, I Istoričko-političku raspravu o vojničkoj krajini austriskoj.