Milutinović S. Dragiša, književnik, nastavnik, sin pesnika Sime Milutinovića, rodio se u Beogradu 1842.
Učio je realku u Pančevu, u Budimu, i u Beču; arhitekturu u Berlinskoj akademiji, a indžinirske nauke u Politehnici, Karlsruu.
Od 25 avgusta 1867 do 5 aprila 1882 služio je kao indžinir u ministarstvu građevina.
Aprila 5 godine 1882 postavljen je za profesora arhitekture u Velikoj Školi. U tom zvanju ostao je do smrti, koja ga snađe na prečac noću između 2 i 8 dekembra 1900 u Pančevu, kuda je bio otišao u goste…
Odonuda je prenesen i u Novom groblju beogradskom sahranjen 5 dek. 1900.
Dragiša je slan u Crnu Goru, te je onamo nacrtao plan za Danilov Grad.
Napisao je Nauku o građevinama na suvu i na vodi.
Putovao je po Srbiji, i snimao ostatke starog srpskog živopisa.
Komentarisao je i pesme oca svoga, naročite one iz Srbijanke.
Imao je orden takovski i orden Svetoga Save, oba trećeg reda.
Dragiša Milutinović bejaše čovek srednjega rasta, veoma kosmat, i pred smrt već sed kao ovca.
Bogat raznovrsnim znanjem, on bejaše svakad voljan i umešan da to znanje i drugom kaže.
U druženju bejaše obazriv, uljudan, a u rečima obilan, gibak, pitom, svagda rečit, i rečit lepo.
U odelu siromašan ali čist.
Imao je svakad veliko poštovanje prema ocu svojemu.
Šteta što ne dospe da objasni sve očine spise!
Bog da ga prosti!