Mutap Lazar rodio se u selu Prislonici, u nahiji rudničkoj.
Iznajpre je bio mutav, to jest, mutavdžija koji če pokrovce i vreće. Od toga zanata i prozvan je Mutav ili Mutap.
Mutap je bio u ovih 70 Rudničana, koje je Milan Obrenović doveo Karađorđu na Rudnik još o belim pokladama 1804. i tada, u napadanju na grad Rudnik, prvi put se je odlikovao.
Lazar Mutap je bio prvi buljubaša u vojsci vojvode Milana Obrenovića.
Na Karanovcu, godine 1805, Mutap je bio toliko izašao na glas, da se ime njegovo s imenom Lominim, već u pesmu pevalo1.
Docnije, Mutap se je odlikovao u bojevima: na Senici, na Prijepolju, na Drini, na Loznici, i Deligradu.
Na Senici, 1809, Lazar Mutap i Karapavle Simeunović, smederevski bimbaša, sterali su Ganića, arnautskoga starešinu u jednu kuću, gde je on, braneći se s 30 druga izgoreo. Karapavle je tu ranjen u levu nogu.
Iza toga, grad je senički osvojen 28 aprila 1809.
Godine 1811, postao je i Mutap vojvoda rudnički.
Godine 1813, nije nikuda hteo ići iz Srbije: dočekao je silu tursku i, posle nekog oklevanja, predao se, kao i Miloš, kod takovske crkve, Ali-Agi Serčesmi.
Posle Hadžiprodanove bune, 1814, već nije nikako išao Turcima u ruke; nego se je, većinom, nalazio oko Miloševe kuće, razbirajući kad će doći vreme da se na novo bori protivu sile.
Godine 1815, kad je takovski ustanak oglašen, Mutap je prvi, s vojskom, udario na Čačak; ali nesrećom, teško se rani još u početku napadanja, pa iza toga, kad su Srbi, ispred veće turske sile, morali odustati, toliko se ožalosti i ojadi da se razboli na smrt. Tako bona, odnesu ga u Prislonicu, pa u Gornju Trepču, gde i umre.
Docnije, kosti su Mutapove iskopane i prenesene te sahranjene u crkvi manastira Vujna, gde i danas počivaju.
Mutapov vojni barjak i sad je u tom manastiru.
Mutap je bio srednjega rasta, crnomanjast, crvena lica, krvavih očiju, i jahač za priču. Na glavi je nosio kapu čitakinju. Naravi je bio naprasite, za to ga vojnici nisu veoma voleli.
- Kneževina Srbija. str. 679—683. ↩︎