Natošević Đorđe, rodio se 25 maja 1821, u Slankamenu, u Sremu, od oca Pavla i matere Sofije.
Osnovnu školu svršio je u mestu svojega rođenja, gimnaziju u Karlovcima, Enerješu, i u Pešti, a lekarske nauke u Beču, gde je 1850 postao doktor u medecini.
Postavši doktor, Natošević je sišao u Novi Sad, i nastanio se onde, kao privatni lekar.
Godine 1853, primio je upravu novosadske gimnazije, i, naročito od toga doba, počeo je sve više posvećivati se u školske poslove.
Godine 1857 postao je upravnik svih srpskih škola, u Vojvodini, a za tim i škola u Hrvatskoj.
Godine 1861, ta uprava presta, a Natošević, docnije, dobi mesto u ugarskom namesničkom veću, gde se je bavio preuređivanjem srpskih škola.
Godine 1867. na poziv srpske vlade, došao je bio u Beograd, i dobio mesto „školskog referenta“, u ministarstvu prosvete.
Kao školski referenat, pohodio je osnovne škole u Beogradu i u nekim okruzima u Srbiji, i o njima napisao izveštaj.
Posle smrti Kneza Mihaila, Natošević se je vratio u svoju postojbinu, gde je bio izabran za poslanika na narodni srpski sabor.
Iza toga, postao je referenat za srpske škole, i u toj službi ostao je do smrti.
Natoševićevi spisi ovo su:
- Nega krave, u N. Sadu, 1853;
- Upustvo za predavanje bukvarskih nauka (veliko), u Beču, 1858;
- Kratko upustvo za predavanje bukvarskih nauka, u Novom Sadu, 1861 i 1862:
- Nekoliko narodnih pesama za učenje na pamet, u N. Sadu, 1862
- Biser i drago kamenje za ukrašenje dečije duše, u N. Sadu, 1865
- Zašto naš narod u Austriji propada, u N. Sadu, 1866;
- Bukvar za osnovne škole u Srbiji, u Beogradu, 1870;
- Čitančica uz Bukvar, u Beogradu, 1870;
- Prva čitanka za osnovne škole u Srbiji, u Beogradu, 1870;
- Hleb, u Beogradu, 1874;
- Duvan, s pogledom na zdravlje, u Novom Sadu, 1875:
- Bukvar za osnovne škole, odobren školskim Sovetom, u N. Sadu, 1875;
- Upustvo za predavanje Bukvara, u N. Sadu, 1875:
- Astronomija od Lokijera, preveo s nemačkog, u N. Sadu. 1880; i
- „O voćarstvu“, poveći spis, koji je čitao kao „javno predavanje“, i koji će, jamačno, skoro biti i štampan.
Natošević je, i u službenom opsegu, mnogo radio za srpske škole na onoj strani, pišući većoj vlasti razne predloge i objašnjenja, i dajući nižim organima upustva i obaveštenja za bolji rad u školama.
Natošević je, na taj način, stekao velikih zasluga za srpske narodne škole u Austro-Ugarskoj; upravo se može kazati da je njih on preobrazio sa svim.
Ugledajući se na novije pedagoge u Nemačkoj, Natošević je prvi, na onoj strani, u školskoj nastavi dao prostrano mesto proizvodima narodnim: pesmama, pričama, poslovicama, i zagonetkama.
U radu je bio vredan za priču; školi je bio prijatelj kao malo koji; u svojim naučnim ubeđenjima, dokle ih se držao, neodoliv; ali ih je sam mogao promeniti. I tada bi branio novo svoje mišljenje starom upornošću i rečitošću!
Tako je, nekad, bio strasni pušač, pa posle strasni protivnik duvanu; nekad je bio uredan mesojed, a posle je postao samo biljojed, i pečenje, ma da je najlepše, zvao je strvinom! U poslednje vreme, i so mu je bila smetnja varenju, te je i protiv nje pisao.
u Natoševića pero bejaše oštro, a govor silan.
Natošević je bio umerena pravilno razvijena rasta, crne kose, brkova i brade, a u poslednje vreme jako prosed. Lica je bio simetrična, a očiju krupnih, nosa omalena, šiljasta, a glasa krupna. Bio je čovek vrlo razgovoran, i u govoru šaljiv.
Preminuo je naprečac, noću, između 10 i 11 juna 1887. u Gornjem Karlovcu, gde je držao godišnje ispite u školama.
Telo mu je preneseno u N. Sad, i sahranjeno u porodično groblje.
Bog da ga prosti!