Begović Nikola, Prota Gornjokarlovački, rodio se u selu Begovićima, u drugoj banskoj krajini 1821. Školu je učio u Kostajnici, Sunji, i Petrinji (1831—1836). Bogosloviju u Karlovcima i u Plaškom. Učiteljevao je u Kostajnici 1842—1843. Od 1847 do 1858 bio je paroh u Petrinji; od 1858 do 1962 u Perni, a posle toga do smrti u Gor. Karlovcu. Godine 1867 postao je prota. Bivao je zastupnik narodni na saboru u Zagrebu, i na srpskom crkvenom saboru u Karlovcima.
Begović je bio čovek visok, stasit crne masti a lepa veoma simpatična lica. Glas mu je bio jasan, govor odrešit, beseda srpska čista kao biser: milina je bila slušati ga. On jedini između Srba koji behu na Izložbi u Moskvi, nije ni pokušavao jednu reč ruski da kaže, nego je svakad govorio srpski, i njega su Rus dobro razumevali!!
Begović je preminuo u Gornjem Karlovcu, gde je bio prota, 19 aprila 1895.
Bog da prosti njegovu pobožnu i patriotsku dušu!
Begović je pisao dosta. Evo njegovih nekolikih spisa:
- Srpske besede, u gornjo-karlovačkoj crkvi.
- Bibliska povesnica za decu.
- Srpske katiheze, 1860.
- Ručna katihetika, Karlovac 1863.
- Istorija srpske crkve, N. Sad, 1874.
- Liturgika za srpske škole.
- Srpske narodne pjesme iz Like.
- Mijailo Tadić, Zagreb, 1886.
- Život i običaji Srba Graničara, 1887, Zagreb.