Nikolić Sergije, rodio se u Novom Sadu, 1816.
U mestu rođenja svojega, svršio je osnovnu školu i gimnaziju, a filosofiju i prava u Pešti.
Godine 1840, prešao je u Srbiju, i 26 februara, te godine, postao je sekretar u beogradskoj konzistoriji.
Godine 1842, septembra 27, postavljen je za profesora prava u liceumu koji se je, docnije, prozvao Velika Škola.
Najpre je Nikolić predavao prirodno pravo, narodnu jekonomiju, rimsko pravo, i nemački jezik: posle je predavao pravo administrativno, pravo međunarodno, i javno pravo Srbije. Kroz jednu godinu zastupao je i profesora državnih nauka.
Posle smrti Koste Brankovića, vršio je, neko vreme, dužnost rektora u velikoj školi.
Bio je član Društva Srpske Slovesnosti; i član i delovođ odbora prosveštenija.
Godine 1866, februara 1, po službenoj potrebi, stavljen je u penziju, i, posle toga, živeo je u Beogradu.
Umro je 8 novembra, 1874.
Sergije Nikolić bio je čovek bistra uma, logično uređena mišljenja, i predavao je vrlo jasno i vrlo razgovetno; ali je bio spor za priču; poslednje vreme svoga života, osobito od kako mu je umrla žena, bio se je veoma zapustio tako da je bila žalost pogledati ga: toliko je u odelu i održanju čovek sebe zanemario.
Srpska književnost od Sergija Nikolića ima:
- Slovo o Sv. Savi, 1845;
- Budilnik narodne prosvete, sveska prva, u Beogradu, 1851.
- Život Nemanjin, prevod iz sastava Sv. Save i St. Prvovenčanog, u Beogradu, 1859;
- Srpski narodni veliki Očenaš, u Beogradu, 1859;
- Srpski državnonarodni Očenaš, za vojvođane, u Zemunu, 1861.
Pisao je sitno, ali tako zbijeno, čisto, i čitko kao da je štampano. Samo je milovao da sastavima svojim nadeva imena iz nekoliko reči, kao da bi hteo samim imenom i sadržinu im kazati.
Dopuna
Nikolić Sergije bio je u Beogradu osnovao Društvo za čuvanje srpskih živopisa.
Pravila za to Društvo odobrio je ministar prosvete Stefan Marković 13 marta 1856 P№328. Mitropolit Petar dao je u svom dvoru jednu sobu za slike, kojih je bilo oko 70. Najviše je bilo slika od pok. Dimitrija Avramovića a imalo je i nekoliko kopija s tuđih glasovitih radova.
Izveštaj o radu toga društva pročitao je Sergije Nikolić 13 februara 1857, kao na dan Sv. Stefana Nemanje, u čitaonica beogradskoj.
I pravila i ovaj izveštaj štampani su u Srpskim Novinama od godine 1857, u broju 44 str. 167—168.