Obrenović Jovan, brat Kneza Miloša, rodio se u Dobrinji 1786.
U prvom ustanku, ne pominje se nigde kao starešina, ali je izvesno da se je nalazio uz braću svoju, najpre Milana a posle uz Miloša.
Godine 1815, Jovan je bio među prvim ustanicima; on je bio s onima koji su pobili turske poreznike u selu Konjuši, u Gruži, te nasilnike digli narodu s vrata, i vođi ustanka prvi prineli nešto novaca.
Posle toga, Jovan je bio u bojevima na Ljubiću i na Čačku do pogibije Ćaja-Pašine. Pošto je Ćaja-Paša poginuo, Jovan se je borio na Požarevcu, pa, najposle, i na Dublju, gde je ratovanje, upravo reći, već završeno.
Godine 1816, Knez Miloš je slao Jovana u Carigrad, kao deputata, za narodne poslove; a godine 1820, Jovan je, mesto Kneza Miloša, s 200 kmetova, došao u Beograd te saslušao ferman koji je Marašli-Ali-Paša Srbima pročitao.
Prvih godina vlade Kneza Miloša, Jovan je bio starešina nahiji rudničkoj, i sedeo je u Brusnici; posle je, za neko vreme, bio premešten u Požarevac, pa se opet vratio na staro mesto. Najposle, pod njegovu vlast stavljene su bile nahije: rudnička, požeška (čačanska), i užička, i tada je prešao u Čačak te je onde sedeo do 1842.
Jovan je, u onom trvenju između Kneza Miloša i njegovih doglavnika, uvek stajao na strani Miloševoj.
Jovana su ljudi obično zvali „Gospodar Jovan“, bez prezimena i bez činova, pa se znalo ko je.
Ženio se je dva puta. Prva njegova žena, kći Kneza Tanaska Mihailovića, iz sela Beršića, bila je neobično lepa i vanredno dobra. Druga mu žena Ana, bila je iz kuće Joksića, iz Vrbave, u Gornjoj Gruži.
Jovan je umro u Novom Sadu, 22 januara 1850 godine, i onde je sahranjen.
Slika Gospodara Jovana nalazi se u narodnom muzeju, u Beogradu.