Ognjanović Ilija, doktor medicine i književnik, rodio se u Novom Sadu 30 aprila 1845.
Osnovnu školu i nižu gimnaziju svršio je u mestu svoga rođenja; peti razred gimnazije učio je u Karlovcima; šesti i sedmi u Pečuju, a osmi u Budimpešti, gde je i ispit zrelosti odlično položio.
Medicinu je, kao tekelin pitomac, izučio u Beču, gde je godine 1872 proglašen za doktora.
Po svršetku školovanja, vratio se u Novi Sad, i onde se nastanio kao lekar sve do smrti.
Preminuo je u Budimpešti 8 avgusta 1900, a sahranjen u Novom Sadu 10/23 avgusta 1900.
Ognjanović je izišao na glas naročito svojim šaljivim pisanjem. Još kao đak u trećem razredu gimnazije uređivao je šaljivi list Zolju; docnije je uređivao Đački venac, pa je posle radio listu Komarcu i u Danici.
On se, u svom veku, i usmeno mnogo šalio; ali su ovu njegovu šalu uživali samo oni koji su bili njemu bliže; za nas pak koji smo od njega bili podalje, i za potomke, dragoceno je tek ono, što je stavio na hartiju za života svoga.
Od godine 1864 počeo je zvati se Abukazem. Docnije su njegove šale kitile listove Starmali i Javor.
Na ovom poslednjem listu radio je punih devetnaest godina.
Ognjanović je bio najjači u šali i u satiri. U svojim šetnjama po Novom Sadu on je čibukao svoje zemljake tako da su se oni morali smejati, pa valjda nekad i popravljati.
Od radova Ognjanovićevih, koji su zasebno štampani, pominjem ove:
- O difteritičnoj vratobolji, 1876.
- Kako se valja čuvati od kolere, 1884.
- Imena bolesti što mogu da donesu smrt, naučni nazivi protumačeni na madžarskom, srpskom, i nemačkom jeziku, naročito za naše sveštenike, 1894.
- Abukazemov šaljivi kalendar za 1878 i 1881.
- Šala i satira, u pet svezaka, 1882.
- Vesele pripovetke, 1880.
- Grobovi znamenitih Srba, 1900.
- Zanimljive priče i beleške iz života znamenitih Srba, 1900.
Malo je živeo, ali je živeo radno, rodno, i rodoljubno.
Bog da ga prosti!