Okrugić Ilija, katolički sveštenik i pesnik, rodio se u Srem. Karlovcima 30 aprila (12 maja) 1827 godine.
Osnovnu školu i gimnaziju učio je u mestu svoga rođenja.
Školski drugovi u gimnaziji bili su mu: Branko Radičević, Miloš Dimitrijević (docnije predsednik Srpske Matice) i Julije Radišić.
Bogosloviju je izučio u katoličkom seminaru u Đakovu, i u Zagrebu.
Za sveštenika je posvećen (što oni vele za misnika je zaređen) 1850, i prvu službu (mȉsu) služio je u Srem. Mitrovici, gde je duže ostao kao kapelan. Iz Mitrovice prešao je u Karlovce opet kao kapelan.
Godine 1859 postao je paroh (župnik) u Sarvašu, mestu blizu Oseka pa, iza toga, u Levavskoj varoši nedaleko od Đakova.
Godine 1867 dođe za paroha u Petrovaradin, i onde ostade do smrti.
Godine 1885, avgusta 10/22, Kraljevom poveljom, postavljen je za prvoga opata Svetoga Dimitrija Sremskoga.
Pop Ilija Okrugić preminuo je 18/30 maja 1897 u Petrovaradinu, i sahranjen je kod crkve Tekije (Maria Schnee) na putu između Petrovaradina i Srem. Karlovaca.
Od Popa Ilije Okrugića imaju ovi spisi:
- Sremska vila, Osek, 1863.
- Šaćurica i Šubara. Izvorna vesela igra, s pevanjem, u četiri čina. Zagreb. 1874.
- Grabancijaši ili batine i ženidba. Gluma s pevanjem, u pet činova. Novi Sad. 1874.
- Šokica. Zagreb. 1884.
- Unjkava komedija;
- Piščeva kubura;
- Ljuba Dojčin-Petra;
- Mara Varadinka;
- Srčanice. Ljubavna soneti. Zbirku ovih pesama štampao je pisac još 1874 ali ne pod svojim imenom.
Godine 1900, u novosadskom listu Pozorištu, br. 13—20, izašlo je Okrugićevo posmrče, koje je pisac predao svom prijatelju g. T. Hadžiću.
U svima spisima svojim Okrugić se javlja kao čovek patriota, i sveštenik prosvećena uma i široka srca. Za života svoga on se je družio sa Srbima pravoslavnima kao što bi činio najbolji njihov jednoverac.
Neka mu je dugo milo pominjanje i kao čoveku i pesniku, i kao hrišćanskom trpljivu svešteniku!