Paštrmac Sima (Milosavljević), rodio se 1776, u nahiji seničkoj, pa je odonuda prebegao u Srbiju, i nastanio sve u selu Paštrmi, u nahiji kragujevačkoj.
Po imenu toga sela, prozvan je Paštrmac.
Za vremena Karađorđeva, Sima je bio barjaktar u vojsci Antonija Pljakića.
Godine 1813, Paštrmac se je zatekao u šancu na Topoljaku, prema Deligradu, gde su Turci Srbe optekli i držali ih dori do Sv. Tome (6 oktobra). Odatle su se nekako, noću, provukli kroz Turke, i pobegli svak na svoju stranu. Sima je došao u selo Paštrmu, svojoj kući, sakrio svoj barjak, pa se prihvatio pluga i motike.
Kad je Hadži-Prodan ustao, odmah mu se je odazvao i Paštrmac, s nekoliko druga iz Gruže; a kad je Hadžija propao, i Ćaja-Paša, s Knezom Milošem, došao u Knić, Paštrmac se, na Miloševu reč, preda i ode svojoj kući u Paštrmu.
Godine 1815, pošto je u Rudovcima ugovoreno da se ustaje na Turke, Paštrmac, Vučić, Jovan Obrenović i još neki, skoče i pobiju Turke poreznike u selu Konjuši, i tako, započevši rat za izbavljenje, steku ustanicima i malo novaca za prve potrebe.
Kad je takovski ustanak već objavljen, Sima je razvio barjak u znak osvećenja toga velikoga rada, i bivao je svud gde se je god bilo i krvilo, dok su bojevi trajali; a posle se je, gotovo uvek, nalazio uz Kneza Miloša, s kojim je odavno živeo u velikom ličnom prijateljstvu.
Knez Miloš je Simu Paštrmca zvao Amidža. To je reč turska, i znači čika; nekad, u šali, zbog krezavih mu zuba, nazvao bi ga i Štrbom. Ali je Paštrmac najviše bio čuven kao Amidža.
Znajući bujnu narav Kneza Miloša, Amidža, kao njegov prijatelj, obično je gledao da ljutina prođe bez štete, i još, ako se ikako može, da se okrene na blag smej. Suvremenici veoma hvale tu njegovu taktiku.
O Paštrmcu je bilo mnogo pričica koje su vrlo zanimljive, i koje osvetljavaju koliko Miloševu narav, toliko i ondašnje običaje i prilike. Neke od tih pričica štampane su u kalendaru Šumadincu za 1852, a dosta ih ima i u pisca ovih vrsta, još u rukopisu.
Paštrmac je umro u Kragujevcu, 5 avgusta 1836, a ukopan je kod crkve sela Ramaće, jer i zaselak Paštrma ide ramaćskoj crkvi. Na grobu mu leži ploča s ovim zapisom:
„Ovde leže kosti muža za otečestvo srpsko mnogo zaslužna, vernjejšego sodruga i ljubimca svetlago Knjaza Miloša Obrenovića, nadvornoga sovetnika, Sime Milosavljevića Paštrmca. Predstavi se u Kragujevcu 5 avgusta 1836, u 60 letu starosti svoje!“