Pejko N., starac iz sela Svojnova.
Ne zna se godina Pejkovu rođenju, kao što mu se ni prezime ne pamti; ali se zna kako je poginuo u ratu za oslobođenje Srbije; i to jedno dovoljno je da mu ime ne zaboravimo.
Godine 1815, kad su Temnić i Levač ustali protiv Turaka, onda su jagodinski Turci, i oni koji su od Niša stizali k Ćupriji, imali česte sukobe sa Srbima na levoj strani Morave, blizu Sinjega Vira i sela Trešnjevice, i Svojnova.
Jednom, jaka turska četa udari ka starca Pejka, koji je bio ostao samo s dvoje momčadi. Videći toliku silu (oko 500 Turaka), Pejko vikne svojim drugovima, te zapadnu za neku ogradu od slaba prošća, i tu se stanu puškarati s Turcima. Cela dva časa plamtio je barut s jedne i s druge strane. Za to vreme Pejko i drugovi mu ubiju dva Turčina i jednoga konja turskoga.
Ali već Turci opaze da je ovo malobrojna družinica a nije zaseda koja njih na veću busiju mami. Zato navale sa svih strana da tri Srba živa uhvate. Srbin su uzmicali lagano uz brdo, šumi. Po nesreći, Pejku zastane zrno u pušci, i ne htedne više pucati, pusta ne ostala!
Turci sklope sa svih strana, napadnu ga, i svega iseku na komade; a dva mu druga uteku zdravo u šumu, te su, posle, opet bili Turke!
Starcu Pejku, palome za otadžbinu, večna slava i zahvalno pominjanje!