Bobovac Jovan (Simić) rodio se u selu Bobovi, u Valjevskoj Podgorini, 1775.
Za prvoga ustanka, od 1804—1813, Jovan Bobovac se ne pominje ni u kakoj vlasti. Među tim sva je prilika da je on, i za to vreme, bio obratio pažnju na se.
Godine 1823, oktombra 6, br. 1932, Knez Miloš, uzvisivši narodni sud, u Kragujevcu, nada sve druge sudove u zemlji, poziva Jovana Bobovca, dotadašnjega sudiju, za predsednika tome sudu.
Tom prilikom, Knez, u svom aktu, veli: „Uveren o dovoljnom u sudejskim delima iskustvu Kneza Jovana Bobovca, opredeljujem i postavljam njega predsedateljem suda opštenarodnjega“.
Te iste godine javlja se Bobovac još na jednom vrlo važnom poslu.
Nahija beogradska bila je tada razdeljena na pet knežina. Starešine tih knežina nisu imale sloge u svojim službenim poslovima. Za to su se ljudi, sad iz jedne a sad iz druge knežine, tužili na nepravičnu i nesrazmernu podelu državnih tereta i poreza. Knez Miloš, da bi tome zlu našao leka, naumi da postavi jednoga između one petorice knezova za starešinu ostaloj četvorici, ali izbor ostavi knezovima i kmetovima cele beogradske nahije.
A da bi se taj posao svršio kako treba, Knez je poslao, 29 novembra 1823, Jovana Bobovca i Aleksu Aznadara da budu „svidetelji toga njihovog izbora“.
Godine 1828 i 1829, Turci Bošnjaci, hoteći ići na Dunav da se brane od Rusa, nameravali su preći preko Srbije. Za to su se bili skupili na Orlovu Polju, na levoj strani Drine. Knez Miloš, doznavši to, skupi vojsku da Bošnjake odbije od granice srpske, ako bi nasrnuli. Toj vojsci za starešinu bio je odredio Jovana Bobovca. Ali su Bošnjaci bili pametni, pa nisu ni navaljivali.
Kad se je već bilo počelo izjavljivati nezadovoljstvo prema suviše ličnoj vladavini Knez-Miloševoj, Jovan Bobovac je, jednom, rekao ovo:
— Gospodar treba da dâ kostituciju, pa će sve biti mirno i zadovoljno!…
Jovan Gavrilović, pred kojim je Bobovac ovo izgovorio, veli da se je začudio: otkud Bobovcu, prostu čoveku, ta tuđa reč konstitucija, a izgovorio je baš nju!
Kako je da je, ali u Valjevu i u Podgorini, može se i danas, čuti priča, da je baš ta želja za konstitucijom prekratila Bobovcu život!
Kazuje se, tojest, da je Bobovac, u Kragujevcu, govorio i dokazivao da treba Srbiji ustav! Posle toga, pošao je put Valjeva, svojoj kući. U putu iziđu neki ljudi, napadnu ga, i isprebijaju na mrtvo ime. Od toga, vele, i umro je 14 juna 1832, i ukopan je kod kameničke crkve, kojoj je bio ktitor. Na njegovom grobnom belegu piše da je preminuo „14 lipnja“, a ne veli se „14 juna“.
U Podgorini se veruje da su one ljude, koji su tukli Bobovca, poslali oni koji nisu hteli ustava!
Bobovac je bio čovek visok, a suv, veoma razborit, veoma dobar i, kako uverava Gavrilović, veliki prijatelj Knezu Milošu…