Protić Jovan, rodio se u Ramu, u nahiji požarevačkoj, a starinom je iz Turske. Otac njegov, Antonije, bio je prota, koje u Ramu a koje u Požarevcu, više od 30 godina!
Još za turske vlade, Jovan Protić je bio trgovac i čovek uvažen. Po osvojenju Požarevca, gde je bio i Protić sa stižanima, mi ga vidimo i prema Beogradu gde je, u Kumodraži, bio načinio šanac.
Želeći naći saveznika u ovom ratu s Turcima, vođi srpskih ustanika, sastavši se na Vračaru, smisle da pošalju poslanike u Rusiju, te da mole za pomoć. Poslanici, koji su tada izabrani, i u Rusiju poslani, bili su poimence:
Jovan Protić, iz Požarevca, Prota Mateja Nenadović iz Brankovine, i Petar Novaković Čardaklija.
Otišavši tada u Rusiju, Protić se je vratio u otadžbinu u početku januara 1805; docnije, te godine, Jovan Protić je poslan u Carigrad, zajedno s Protom Aleksom Lazarevićem iz Šopića, i sa Stevanom Živkovićem.
Iz ovoga drugoga poslanstva, vratio se je veoma zaovitnim putem, čak preko Rusije; posle je dobio mesto u savetu koji je, među tim, bio uređen na skupštini u Borku 1805.
Na kraju godine 1807, Protić je, u društvu s Avramom Lukićem i drugima, ustao na samovolju Mladena Milovanovića tražeći da se ovaj ukloni iz saveta.
Toma Milinović za Jovana Protića veli:
Požarevac poslao Protića, I mudroga i gospodičića; Ali Jovu tamo ne držaše, Nego brzo doma opraviše!“
Posle one velike nesreće na Kamenici, 19 Maja 1809, Protić je, s ruskim agentom Rodofinikinim, i s Petrom Dobrnjcem, ostavio Beograd, prešao u Pančevo, pa odande otišao u Bukurešt. A docnije, kad je narodna skupština, u Palanci, 22 novembra, osudila Miloja, kao krivca za kameničku nesreću, Protić se je vratio u Srbiju.
Godine 1813, posle prebega Karađorđeva, Protić je prešao iz Beograda u Zemun i, živeći tu, dočekao je takovski ustanak, 1815, pod Knezom Milošem.
Vrativši se iz Zemuna u Srbiju, Protić je opet ušao u narodnu službu. Tako se pominje da mu je Knez Miloš, 26 marta 1821, poslao pismo koje je stremio za sultana, da ga preda beogradskom veziru Marašliji i da, tom prilikom, zamoli za srpske poslanike u Carigradu koji su, zbog grčke bune, bili zatvoreni.
Posle toga, Knez Miloš je Protića slao u Sarajevo i u Travnik, da uveri bosanskog vezira o tvrdom miru u Srbiji, a u neko vreme, da providi i razbere: kakve su onamo u Turaka namere prema Srbiji!
Kad je pak grčki ustanak uzeo mah, i kad je Knez Miloš počeo zepsti da Turci i na Srbiju ne udare, onda je zapovedno Jovanu Protiću da, preko Rama, što više može, nabavi baruta i olova. I što god uzme, da plaća gotovim novcem!
Poslednje vreme svoga života, Jovan Protić je proveo u Požarevcu, gde se je smatrao kao neki pridvorni savetnik. Gospodar Jovan, brat Milošev, dok je boravio u Požarevcu, kažu da nikud nije hteo izići bez Jovana Protića.
Jednom je Protić otišao, s Gospodarom Jovanom, u selo Bratinac, na Mlavi, gde je bila državna vodenica, te su ručali i častili se.
Posle ručka, Protića udari kaplja, od koje je izdahnuo drugi dan u Požarevcu, i sahranjen je u starom groblju, koje je bilo onde gde je danas kuća Aleksandra Nikolajevića, u Požarevcu.
Kad je umro, moglo mu je biti 52 — 53 godine; a drži se da je preminuo između 1825 — 18271.
Đorđe Protić, bivši 1842 godine, predstavnik i popečitelj Knezu Mihailu, rođeni je sin ovom Jovanu Protiću2.
- U Narodnoj Biblioteci, u Beogradu, među rukopisima (br. 118) ima jedno pismo, koje je Jovan Protić pisao Arhimandritu Melentiju 27 maja 1823, u kom mu javlja kako se vladaju smederevski Turci. ↩︎
- Ne će biti od štete da se ovde zabeleži, da u Požarevcu ima troji Protići:
Protić Ramski od Prote Antonija, oca Jovanova. Znani su Jovan, Đorđe i Petar Protić.
Smoljinački Protići od Prote Vićentija iz Smoljinca, i
Protići Lackovi, od kojih je đeneral K. S. Protić. ↩︎