Bogosavljević Adam

Bogosavljević Adam, skupštinar, rodio se u selu Koprivnici, u okrugu krajinskom, 1844.

Osnovnu školu učio je u mestu svoga rođenja. Polugimnaziju u Zaječaru, a posle je produžio školovanje u Beogradu, gde je, godine 1867, svršio filosofski fakultet u Velikoj Školi.

Jedan odličan Adamov drug veli o Adamu ovo:

„Sve do juna 1867, Adam je dolazio na časove urednije od svih svojih drugova, a kad nasta mesec juni, on ode u selo kući, ne hoteći ispite polagati, samo da ne mogne dobiti svedodžbe o svršenom fakultetu, i da time u napredak sebi zapreči put u državnu službu, ako bi kad pao u iskušenje, da je potraži. Tako je nama, drugovima svojim, kazivao Adam, a Adam nije lagao nikad“!1

Živeći kod svoje kuće u selu, Adam se je i oženio, i radio je zemlju kao drugi seljaci. Jedino čime se razlikovao od svojih suseda seljaka, bila je njegova lepa biblioteka, koju su oni koji su je viđali veoma cenili.

Kao vredan i čestit domaćin seljak, Adam bude izabran za poslanika u Narodnu skupštinu koja ga, pošto se sastala, izabra za svoga sekretara. Interesno je bilo videti, kad Narodna skupština drži svoje sednice u dvornici Velike Škole, kako među drugim skupštinskim sekretarima sedi i Adam, u svom seljačkom gunju i u opancima, i piše kao i drugi sekretari, ili rediguje i čita zapisnike o sednicama.

Na skupštini u Kragujevcu 1875, u Odboru Tridesetpetorice, koji je većao tajno, članovima toga odbora bilo je stavljeno pitanje: „Hoće li narod rat?“

Adam je na to pitanje odgovorio: „Neće!“

Pop Nikola Krupežević odgovorio je ovako:

„Moja smederevska Jasenica neće rat! Narod obično neće rat, jer ne vidi da će mu njiva biti veća ni kesa teža“!…

Zašto su, posle, izneli da je Adam te reči izgovorio, Krupežević se čudi, i ne može da se načudi!

Kad je pak u Skupštini glasano, Adam je glasao za rat, a Krupežević protiv rata!

Eto od takoga govora stvorila se onako teška kleveta za Adamovo ime.2

Adam je kao narodni poslanik zatvoren 17 marta 1880, 18 marta je, kao bolestan, odveden u bolnicu, a 19-ga je izdahnuo.

Ni mirnijega čoveka, ni većega klevetanja! Bog da ga prosti!

  1. Videlo od 21 marta 1880, br. 37. ↩︎
  2. Gledaj knjižicu Odjekovi Listića 1. St. Protića, 1898, str. 16—24. ↩︎