Aleksić Anta, oficir i pisac, rodio se u Pančevu 1843, a preminuo u Beogradu 12 novembra 1893 godine.
Aleksić je služio u srpskoj vojsci od 16 februara 1867, kada je postao indžinirski potporučik, do 27 maja 1872; a tada mu je uvažena ostavka na čin indžinirskoga poručika.
Pred prvi srpski rat s Turcima vratio se je u vojsku 21 juna 1876, postavši tada kapetan druge klase. A na taj čin uvažena mu je ostavka 28 februara 1877.
Poslednje vreme svoga života proveo je u pensiji, u Beogradu, gde je i preminuo.
Aleksić je bio vredan pisac; i njegovi su spisi skoro svi težili da olakšaju ekonomne uslove življenja Srbina u Srbiji.
Ovde mu se mogu pomenuti ovi radovi:
- Satiranje Jelove gore, i o regulisanju Morave. Preštampano iz Radenika. Beograd. 1871.
- Projekat za ustanovljenje Društva za trgovinu i obrt. Beograd 1871.
- Radnja oko zasušivanja baruština u Kraljevini Srbiji (Četiri rasprave iz Narodnog Zdravlja) Beograd. 1883.
Aleksić je bio član Srpskog Učenog Društva.