Alimpić Ranko, đeneral, rodio se 9 marta 1826 u selu Nakučanima u Pocerini, a preminuo je u Beogradu 4 novembra 1882 godine.
Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja, a gimnaziju je učio u Šapcu i u Kragujevcu.
Godine 1842, oktobra 4, stupio je u redovnu vojsku, gde je 17 jula 1845 postao potporučik.
Godine 1846 poslan je, kao mlad oficir, u Prusku, da uči vojne nauke. Iz Pruske je prešao u Belgiju, te se i onamo učio.
Godine 1852, po svršetku vojnih nauka, Ranko se vratio u otadžbinu, i odmah 21 marta bude postavljen za profesora vojne Akademije u Beogradu.
Iste te godine, 12 oktobra, Ranko se oženi devojkom Milevom, ćerkom Petra Vukomanovića, koji je bio brat Kneginji Ljubici.
Kao profesor vojne Akademije, Ranko je ostao dugo; tu je napredovao u vojničkim činovima kako se onda obično napredovalo, prema malenom broju redovne vojske.
Promena u Srbiji od godine 1858 zastala je Ranka kao profesora u vojnoj Akademiji.
Blizak po ženi rođak Obrenovićima, Ranko se jače mešao u pripreme za veliki događaj u Srbiji. Garašanin mu je verovao, i od ondašnjega srpskog dvora zaklanjao ga.
Po dolasku Kneza Miloša u Srbiju, Ranko je neko vreme bi pomoćnik načelniku redovne vojske. Posle je postao načelnik odeljenja u vojnom ministarstvu, pa je tu stavljen u pensiju; a iz pensije je otišao za načelnika okružnog u Krajini; odonuda pak premešten je u Požarevac. Najposle je bio Ministar građevina, i vraćen u Državni Savet za člana, i u tom ga je zvanju i smrt snašla gore označenog dana.
O Ranku ima bogatih obaveštaja u knjizi žene njegove G-đe Mileve: „Život i rad generala Ranka Alimpića“ u Beogradu, 1892, 8-na 738 strana.