Andrejević Svetozar, prosvetni dobrotvor, sin Nikole Andrejevića rodom iz Brusnice, a sinovac Arse Andrejevića, poginuloga u Kragujevcu 1842, u Vučićevoj buni, rodio se u Požarevcu 1839 godine.
Na skoro se je Nikola iz Požarevca vratio u Kragujevac, gde je Svetozar izučio osnovnu školu, a u Beogradu je svršio četiri razreda gimnazije, posle čega je otišao u vojsku, te odslužio dve godine. Posle toga otišao je u Strgare, gde je neko vreme služio pri barutnim magacinima.
Iz Strgara prešao je u Gornji Milanovac, gde je advocirao, kao privatni pravobranilac, i nadgledao imanje koje je otac njegov imao u Brusnici. Neko vreme je u Milanovcu bio i predsednik opštinski. A kad mu otac umre, on dođe u Kragujevac, gde je radio na ekonomiji, i neko je vreme mehanisao.
Bio je to dobar čovek, i činio je u nevolji svakom, ko mu se obratio, a to je i mogao, jer je bio dobroga stanja po nasledstvu od oca i od brata Andre Andrejevića, a nije imao nikoga svog da izdržava.
Oženio se je pred smrt na dve do tri godine.
Andrejević je po svedočanstvu crkvene vlasti umro na prečac 23 marta pre podne 1900.
Pre smrti je Kragujevačkom pevačkom društvu „Šumadiji“ poklonio divnu zastavu, koja vredi na 1000 dinara.
Docnije je učinio raspored sa svojim imanjem, kao što se može videti iz Testamenta, koji odmah za ovim vrstama dolazi.
Testamenat
Dan smrti je neizbežan a i neizvesan pa s toga i činim sledeći ovaj raspored posle moje smrti sa celim mojim imanjem, koga sam ja sopstvenik i jedini naslednik i po rešenju starateljskog sudije kragujevačkog prvostepenog suda od 28 oktobra 95 god. Br 25544, spiska br. 5475.
- Sve moje poljsko imanje koje postoji u ataru ove opštine do „Iline vode“ ostavljam svima ovdašnjim osnovnim građanskim školama na večito uživanje; no tako da pristup uživanja bude slobodan i ostalom građanstvu ove varoši, i da ga niko ne može zadužiti ni prodati, a prihod što bude donosilo ovo imanje trošiće se na ulepšavanje ovog imanja za uživanje, i na održanje česme, koju sam na istom imanju podigao, a sa istom imovinom rukovaće onaj isti odbor, koji rukuje i sa pok. Milovana Gušića zadužbinom. — Na slučaj ako bi se ovo imanje oduzelo eksproprijacijom, onda sav dobiveni novac od ovog imanja upotrebiće se na osnivanje doma sirotne i napuštene dece ove varoši; a ako dotle bude zasnovan ovakav Fond, onda će se uneti sav novac u taj Fond, pod imenom dobrotvora Andreje i Svetozara braće Andrejevići iz Kragujevca.
- Kuću moju sa placem postojeću u Paštrmskoj ulici, i tri dućana, sa gornjim bojem postojeća u čaršiji na gornjoj pijaci, ostavljam na uživanje mojoj ženi Milevi do njene smrti ili preudaje, a posle njene smrti idi preudaje, ostavljam na osnivanje doma u ovd. varoši za sirotnu i napuštenu decu ove varoši, sa kojim će rukovati isti odbor, koji rukuje i sa zadužbinom pok. Mil. Gušića, u sporazumu sa opštinskim odborom, i to tako, da se prihod ne kapitališe, no da se upotrebljuje odmah na izdržavanje sirotne i napuštene dece, pa od toga prihoda ma koliko se dece izdržavati moglo. Ovaj Fond osnovaće će se pod imenom zadužbine Andreje i Svetozara braće Andrejevića iz Kragujevca.
- Ovo imanje, koje na ovu celj zaveštavam i sa kojim će rukovati odbor spomenuti u tačci 2. ako nađu za korisnije, mogu isto imanje i prodati, no takva prodaja mora biti na javnoj licitaciji, i dobiveni novac upotrebiti na celj namenjenu.
- Mojim sestrama Dragi i Katarini ostavljam moja primanja od g. Jove Atanackovića, penzionara i pok. Jevte Miloševića, biv. kafedž. ovd. koje iznosi u sumi do sada do preko sedamnaest hiljada dinara, i koja se nahode pa izvršenju kod ovd. načelstva, pa u koliko se od njih naplati da podele po pola.
- Svu pokretnost moju u koliko je još imao budem i koja zaostane posle moje smrti to ostavljam mojoj ženi Milevi u sopstvenost. Ostala primanja moja, ako ih i u koliko imao budem posle moje smrti, to ostavljam mojoj ženi Milevi, da ih ona može naplatiti i upotrebiti na pobolšanje njenog uživanja, na troškove oko moje sarane i podušja, na opravke građevina, a u toj celji ostavljam joj akcije i lozove, ako bi kakve posle moje smrti zaostale, no s tim, da dužna bude da plati dug Upravi fondova u koliko ostane neisplaćen na dućanu kupljenom od Jevte opančara, i da bude dužna upisati mene i mog pok. brata Andreju za dobrotvore zavoda za gluvonemu decu, i za dobrotvora Fonda ovdašnje gimnazije, a sa sumom od po pet stotina dinara.
- Na ovu celj spomenutu u tačci 5. ostavljam mojoj ženi Milevi, ako bi posle moje smrti ostalo i ma kakvo nepokretno imanje, koje ovim testamentom nije obuhvaćeno.
- Biblioteku moga pok. brata Andreje, ako je ja za života ne bih predao, to će moja žena Mileva biti dužna da je preda biblioteci V. Škole u Beogradu za tehnički odsek.
Isključujem svaku radnju sudsku po delu moga testamenta, i neodobravam da se moja masa obrazuje, i kao takva, da se nalazi na raspravi kod suda, sem što će sud rešenjem svojim ovaj moj testament oglasiti za snažan.
Testamenat ovaj koji činim pri čistoj savesti i čistom razumu, napisao sam sam svojeručno i sebe podpisao.
2 marta 1900 god. — u Kragujevcu.
— Zaveštalac Svetozar Andrejević, trgov. ovd.
Podpisujemo ovaj testamenat kao svedoci i bili smo sva tri skupa i zajedno pri pisanju istog.
2 marta 1900 g. — u Kragujevcu.
— Kosta S. Simić, advokat ovd.
— Mih. Ilić, prof.
— Mih. Jovanović, krojač.
Da je ovaj prepis veran svome originalu koji se nalazi u aktima mase pok. Svetozara Andrejevića, biv. ovd. trgovca, nesporni sudija kragujevačkog prvostepenog suda tvrdi po naplati takse.
Br. 9753. 27 marta 1900 god. — u Kragujevcu.
— Neosporni sudija Milen Stefanović s. r.
Po želji pokojnog Andrejevića, njegova udovica Mileva upasala ga je za dobrotvora Gimnazije Kragujevačke, uloživši na to ime 600 dinara; za dobrotvora Doma za gluvo-neme sa 400 dinara; za dobrotvora Više Ženske Škole u Kragujevcu sa 100 dinara, i najposle je Gimnaziji poklonila velike slike u bogatim ramovima svog pok. muža. A biblioteku pok. Svetozara i brata mu Andre Andrejevića predala je Velikoj Školi u Beogradu. Hvala im oboma!