Bocić, seljak iz Selevca, u nahiji smederevskoj, 7 avgusta 1809, kad su Srbi išli k Banji, da oslobode Veljka, i osokolio je i osmešio.
Mladen je tada komandovao srpskom vojskom i, kao svakad tako i sad, nespretno i nesrećno. Tako, iznajpre, nije davao ukopavati se, a posle, kad su Turci navalili, naredio je da se šanac kopa na vrat na nos!
Bocić je kopao šanac kao i drugi, a jedan Turčin doleti na konju da ga nabode na mizdrak. Bocić, u času, ostavi ašov, dohvati mizdrak za vrh, i njime svali Turčina s konja. Odmah ga ščepa, za gušu, pa mu uzme dva pištolja srebrnjaka, i s glave srmali-kapu. Posle toga pusti ga da ide!
Kad ga drugari upitaju što ga pusti? Odgovori im:
— Za ovaj mah dosta je! Neka mi, drugi put, što drugo donese!