Čiča-Mitar iz Petke (upravo Dimitrije Josifović), rodio se je u selu Petki, na Dunavu, ispod Požarevca.
Knez Miloš, poznavši ovoga čoveka i videći u njega velike guste obrve a brčiće šale, upita ga više od šale nego od zbilje:
— Čiča-Mitre, zašto su u tebe obrve veće od brkova?
— Za to, Gospodaru, odgovori Mitar: — što su mi obrve dvadeset godina i starije od brkova!
Knezu se ovaj odgovor toliko dopadne da je Čiča-Mitra češće prizivao; a što ga je češće prizivao, sve se više uveravao da je čovek neobično pametan i pošten.
Čiča-Mitar je trgovao svinjama i solju, i bio je vrlo dobroga stanja.
Godine 1825, kad je bila Đakova Buna, sva okolna sela izabrala su Čiča-Mitra za starešinu, i on je sve držao u redu povoljnom Knezu Milošu.
Posle te bune (12 aprila 1825 br. 735) Knez Miloš da Čiča-Mitru ovu diplomu:
„Ljubav, vernost, i privrženost vaša k preljubeznomu otečestvu našemu i licu mojemu, i ostale dobrodetelji vaše, ljubezni moj Dimitrije Josifoviću, obratile su pravedno vnimanije moje na vas, i pobudile me naimenovati vas neposredstvenim namesnikom mojim u nahiji požarevačkoj, nadajući se da ćete vi, i u ovom dostojanstvu odlikovati se onim dobrim svojstvima koja sam ja dosad u karakteru vašem primetiti priliku imao, i da ćete ono bespristrastije u svakom slučaju i presuđenju nabljudavati s kojim ste se dosad odlikovali. Pri tom, da bi svagda jednoga od knezova pri sebi imali za pomoćnika za nužno sudio sam opredeliti vam porečkog namesnika Vula Gligorijevića, i kad bi ovaj, po deli svoji u Poreč, i Porečku Reku otišao, da ima svagda mesto njegovo knez mlavski Milutin Petrović zanimati. S pomoćnicima ovim postarajte se danonoćno o održaniju poretka u nahiji vašem pravleniju vručenoj, o izvršeniju svake zapovesti moje i suda narodnih knezova u Kragujevcu, koje se vama činile budu, i da o svačem što se u nahiji dogodilo bude, mene i sud knezova narodnih često izveštavate, raspravljajući ovde s porazumljenjem knezova nahiskoga suda svake tužbe i proizlazeće međusobne raspre, i opredeljavajući svakom po zasluzi njegovoj kaznu ili nagrađenje. Kriminalna pak prestuplenija, kao ubistvo svojevoljno, i sazakletije protivu vlasti, a takođe i sa svim zamršene procese koje vi s porazumljenjem knezova sudejski poravnati i rešiti ne bi mogli, s točnim i izvesnim opisanijem dogodivšeg se, pošljite u Kragujevac sudu narodnih knezova, koji i ostaviti ne će meni do svedenija dovoditi, i po onom sledovaće s porazumljenjem mojim pravedno presuđenje i rešenje. Pri tom preporučujem kako knezovima suda nahiskog, tako i svima ostalim knezovima nahiskim da imaju vas u mesto mene priznati, i vama u ime moje svaku čest, povinovenije, i poslušanije odavati i da vi, Kneže Dimitrije na svašto bodro oko imate, da ne bi potčinjeni vam knezovi, ni momci njini, vozljubljeni narod moj ozlobljavali; knezovi suda da ne nikako presuđenje ili rešenje komunibud, bez znanja i odobrenja vašeg, učiniti, i za svašto vas upitati obvezani su. Nahiski knezovi, svaki od svoje knežine poreske novce predavaće vama jedinstveno i pisaru vašem koji se opredeli u vreme svoje, i vi ćete, po vašim ljudma, u haznu narodnu u Kragujevac šiljati. Preporučujem pri tom i strogo nalažem svim kmetovima, i celomu narodu od mala do velika u nahiji požarevačkoj, da imaju rečenog namesnika Dimitrija za kneza mojega priznati, i njemu u izvršenju sviju zapovesti mojih svaku pomoć činiti, i svako počitanije i povinovenije u ime moje odavati. — Miloš Obrenović, Srbije Knez.“
Čiča-Mitar je jednom, po zapovesti Kneza Miloša, išao u Carigrad narodnim poslom. Dok se onamo bavio, počeo je bio svake nedelje ići u crkvu, ali videći da Grci stoje u crkvi pod kapama, naljutio se je i rekao:
— Mi prosti ljudi u Srbiji znamo da u crkvi treba da stojimo gologlavi, a ovi Grci, tobože učeniji od Srba, mole se Bogu pod kapama, kao da su Turci. Sramota!…
Posle toga nije odlazio u grčku crkvu.
Kad je Knez Miloš boravio u Požarevcu Čiča-Mitar je svakad bio njegov gost za ručkom i večerom.
Pošto je ostareo i onemoćao, dao mu je Knez Miloš (ukazom od 23 februara 1835 br. 532) 50 talira penzije, koja mu je, posle, povećana na 200 talira, pa je sedeo kod kuće, u Petki.
Kad je, godine 1839, Knez Miloš otišao iz Srbije, Čiča-Mitar dođe u Beograd da vidi hoće li njemu i dalje ići penzija koju mu je Knez Miloš bio odredio.
Vučić ga lepo primi i uveri da se za svoju penziju ne brine: ona će mu se davati dokle je god živ!
Tada je starac već bio veoma oslabeo od starosti i jako je kašljao. Naskoro posle toga umro je u Petki, pa je sahranjen kod velike crkve u Požarevcu.
Diploma koja je napred izložena nalazi se u Čiča-Mitrovih potomaka u Petki.
Dopuna
Knez Miloš je, 4 oktobra 1833 br. 3517, pisao o Čiča-Mitru ovako pismo:
Slavni sude nahije požarevačke!
Svaki narod dužan je priznavati usluge i zasluge ljudi, koji su otmeno služili i dobra činili. I mi Srbi dužni smo to isto činiti po silama našim, i sledovati primeru ostalih prosveštenih naroda, i nadgledati naše činovnike, koji su nekad narodu služili, a sad ili iznemogli k službi, ili ostareli, ili osiromašili. Nahiju požarevačku služio je Mitar Josifović iz Petke više godina. Za to, za znak priznatelnosti naroda iste nahije k njemu, i preporučujem: da svake jeseni, kad se porez raspolaže, raspoložito na nahiju vašu i pedeset talira za pomenutoga Mitra Josifovića, i da mu se ova suma iz nahiske kase svake godine do smrti njegove na kvite nadležne isplaćuje.
Vam blagonakloni
Miloš Obrenović
Knjaz Srpski.1
- Pismo je pisao Knez Mijailo i diktovao Knez Miloš. ↩︎