Cincar-Janko (Popović), rodio se u Ohridu, u Makedoniji 1779 godine, a u Srbiju je dobegao oko godine 1800. Najpre se je bio nastanio u Valjevu. Kad je Fočić posekao Aleksu Nenadovića i Iliju Birčanina, on je bio pritvorio i Janka, kao došljaka iz Turske na koga je nešto posumnjao. Na veliku molbu kmetova i trgovaca, Turci Janka puste iz zatvora. A čim ustanak bukne, Janko stupi u red boraca kao dragovoljac. Karađorđe ga na skoro načini bimbašom, i pod komandu mu da nekolike stotine bećara.
Janko je bio u boju kad je uziman Beograd, ali se još u boju na Mišaru pokazao kao pravi junak. Posle turskoga razboja na bojnom polju, Janko je s Mutapom prešao čak preko Save u Bosut, i tu je on posekao Ostroč-Kapetana a Mutap staroga Hadži-Mostu.1
Docnije je pod komandom Luke Lazarevića bio u bojevima na Užicu, na Loznici, na Bukovici, preko Drine na Bijeljina, gde je Miloš pogubio Meha Orugdžića. Ovde je udario na nekog junaka Turčina koji bi ta možda i savladao da mu nije pritrčao u pomoć Stojan Čupić, i Turčinu, kao oklopniku, nadžakom razlupao glavu.
Posle godine 1811, Janka viđamo kao vojvodu požarevačkoga. Kao takav borio se je Janko i na Deligradu.
Godine 1812 i 1813 u Karađorđevu Protokolu ima više od deset numera u kojima se Janku zapoveda da izvodi vojsku na Deligrad i na granicu gurgusovačku, da sprema hranu, i da vojnike vežba, itd., itd.
Posle propasti 1813, i Janko je za Karađorđem otišao na Srbije, a vratio se u otadžbinu tek posle godine 1830, i nastanio se je u Šapcu.
Godine 1833 oslabivši jako, Janko ode u Aleksinačku Banju da se leči: leka ne nađe nego u povratku odonuda umre u Ćupriji i bude ukopan u manastiru Ravanici.
Grob njegov pokriva ploča od crvenoga mramora, koja je na sredi prebijena.
Na ploči piše:
Nadgrobnik vojvode okružija požarevačkog Cincar-Janka Popovića, rođenog u Oridu, u Makedoniji, a ljeta 542 života svoga ovde u manastiru Ravanici 24 avgusta 1833 upokojenog.
Podignut od verne mu supruge Kumrije i dece svoje.
Cincar Janko bio je čovek srednjega rasta, smeđe masti, punih i rumenih obraza, malih šiljastih brkova, oka živa, a glasa koji zapoveda.
On je bio pravi junak.
Neka mu je slavan pomen među potomcima!