Cincar-Marko (Kostić), zvani Cincarin, rodio se je godine 1777 u Beliciju1, u Albaniji. U Srbiju je došao prvih godina ovoga veka. Kad je buknuo ustanak 1804, Marko je odmah pripasao oružje i, nahodeći se mahom uz Karađorđa, bio je s njim gotovo u svim bojevima. Svuda se odlikovao junaštvom i pameću. Za njegov megdan s nekim Turčinom na Loznici priča se kao za nekakvo čudo.
Godine 1812 jula 17, postavio ga je Karađorđe za vojvodu nahije sokoske na mesto vojvode Petra Molera, i zapovedio magistratu, knezovima, i kmetovima da ga slušaju.
Markovo je vojničko mesto bilo šanac na Bauriću gde je ostao do propasti 1813.
Posle propasti Marko je prebegao u Srem, i odonuda je išao u Beč vladaocima i molio ih za pomoć Srbiji.
I u drugom ustanku nije bio bez posla. U boju na Dublju bio je ranjen, pa je ranu preboleo.
Docnije Knez Miloš ga je postavio za kneza šabačkoj Posavini. Učinivši i tu lepih usluga svojoj otadžbini, Cincar-Marko je preminuo u Šapcu 10 februara 1822.
Grob mu je u starom šabačkom groblju.
Laka mu crna zemlja!
- Tako mu piše na grobnom belegu; ali je teško ne pomisliti da će to biti: „u Belici.“ ↩︎