Cukić Kosta, rodio se u Karanovcu, današnjem Kraljevu, 13 aprila 1826 godine, od oca Petra Lazarevića i matere Ane kćeri vojvode Molera.
Kosti je staro prezime Lazarević, kako mu se i otac potpisivao; a otkud mu je došlo prezime Cukić može se videti u Kneževini Srbiji str. 284—285).
Kosta je učio osnovnu školu u Kraljevu i u Kruševcu. Posle toga otac ga je poslao u Beč, gde je svršio gimnaziju. Iza toga slušao je državne nauke pa nekolikim jevropskim universitetima, a naročito na hajdelberškom gde je postao doktor u filosofiji.
Vrativši se u otadžbinu, Cukić je 31 jula 1848 postao profesor narodne ekonomije u ondašnjem beogradskom liceju. A 29 juna 1851 postao je rektor u toj školi.
Posle neduga profesorovanja, vlada nađe da je mladi doktor veoma bujan pa, bojeći se da on ne pali mesto da osvetljava, trgne ga s toga mesta i, 17 avgusta 1851, postavi za sekretara u popečiteljstvu prosvete.
A pošto minuše burne godine, vrati se on opet u licej na svoju katedru 10 dekembra 1853.
Iz liceja je docnije uzet 28 januara 1856 u ministarstvo spoljnih poslova za načelnika. Odatle je, 3 avgusta 1858, poslan u Beč za člana onoj Jevropskoj Dunavskoj komisiji koja je pariskim ugovorom bila postavljena da se brine za olakšice plovidbi na Dunavu.
Srpski događaji od godine 1858 i 1859 zastali su Cukića u Beču. A Knez Miloš, prispevši u Beograd 25 januara 1859, odmah pozva iz Beča Cukića, i ponudi mu mesto svoga predstavnika i popečitelja inostranih dela.
Cukić otkloni od sebe tu čast izgovarajući se da je još mlad, i da je bolje da to dostojanstvo primi koji stariji zaslužniji činovnik. Time je dao starcu povoda da mu se, docnije, pred Knezom Mihailom koji je Cukića uvek hvalio, na svoj način podsmene, predstavljajući kao da i nije bio za ono što nije hteo primiti!
Godine 1860 marta 15, kad je predstavnik Rajović otišao s deputacijom u Carigrad, Cukić je zastupao kneževoga predstavnika i popečitelja spoljašnjih poslova.
Posle toga Cukić je postao pomoćnik ministru financije; a kad je, na kraju godine 1861, Knez Mihailo uzeo za predstavnika i popečitelja inostranih dela Iliju Garašanina, Cukić je 11 dekembra ušao u novi kabinet kao ministar financije, pa je 29 dekembra 1861 postao i zastupnik ministra prosvete i crkvenih poslova.
U prosveti je ostao do 1 januara 1868, a u financiji do 20 juna 1868.
Za to vreme, u struci prosvetnoj i crkvenoj izradio je i ostavio:
- Zakon o uređenju crkvenih vlasti, u kom su raspravljeni mnogi vrlo nežni odnošaji između države i crkve.
- Preuredio je osnovne škole, gimnazije, i bogosloviju;
- Preuredio je i proširio licej u veliku školu sa tri fakulteta;
- Preuredio je Srpsko Učeno Društvo!
- Zaveo Realku, i
- Osnovao prvu Višu devojačku školu.
Prirodnim i tehničkim naukama u javnoj nastavi Cukić je dao više mesta, prostora, i rasporeda; a u srednje škole uveo je veštine: muziku, pevanje, i crtanje.
Trudio se o srpskom narodnom pozorištu i o pevačkom društvu.
Cukić je, ličnim nastajavanjem, mnogo pomogao te je veliki rodoljub, Miša Anastasijević, darovao otadžbini na prosvetne potrebe divni dvor u kojemu je danas velika škola.
Isto tako ima se mnogo zahvaliti Cukiću za postanje Kolarčevog književnog fonda, a i za celu veliku zadužbinu Kolarčevu. Kad je godine 1861 primio ministarstvo prosvete, Cukić je zastao u Srbiji 299 škola sa 10.734 đaka, i kad je odstupio, ostavio je 418 škola sa 21.962 učenika!
U financiskoj struci pak prvo je ogledao da poresku sistemu svede na jedine pravedne temelje, da zavede porez po prihodu, a kad zbog velikih smetnja to nije moglo biti uveo je nešto čime se Srbija dobro pomagala u teške dane kroz koje je prošla.
Cukić je stvorio državnu statistiku, osnovao upravu fondova, otvorio nove izvore prihodu regalom pa duvan i na so, uvećao prihode novim zakonom o taksama, dao novo uređenje carinama i carinsku tarifu, dao zakon o panađurima, zakon o potesima, zakon o naseljavanju, i zakon o rudama. Cukić je na novo otvorio rudnike Majdanpek i Kučajnu; mnogo se bavio prethodnim poslovima za uređenje srpske banke; i, iskovavši prve srpske bakarne novce, postavio je temelj o našoj novoj novčanoj sistemi, koja je docnije potpunce izvedena.
Istupivši iz ministarstva 20 juna 1868. Cukić je neko vreme živeo u Beogradu kao ministar na raspoloženju, a za tim je, 10 septembra 1869. poslan u Bukurešt za srpskoga agenta.
Godine 1873 oktobra 31, postao je član državnoga saveta.
Godine 1874 maja 31, Cukić je premešten iz Bukurešta u Beč, gde je svojoj otadžbini učinio lepih usluga.
Godine 1878 novembra 1, Cukić je, po proglašenju nezavisnosti, postao vanredni poslanik i opunomoćeni ministar u Beču. Tada je zdravlje njegovo već bilo sa svim gronulo. Bolovao je od suhe bolesti, od koje je i preminuo u Beču 5/17 marta 1879, pa je donesen u Beograd i 15 marta sahranjen kod crkve Sv. Marka.
U književnosti od Cukića ima Srpska Gramatika za osnovne škole, koja se javila prvi put 1850, a posle je mnogo puta preštampavana; i Državna Ekonomija, u tri velika toma.
Osem toga, Cukić je sklopio Šifrovane Rečnike kojima se danas služi ministar spoljnih poslova.
Cukić je bio čovek vredan za priču, i nije birao poslove koje će raditi: sam je čitao akte, rešavao, konceptirao, držao korekturu pa, u hitnim slučajima, i prepisivao sam. Slog mu je dosta zapleten, jer se nahodio pod velikih uticajem nemačke sintakse, a rukopis nečitak ali uvek marljiv. Govorio je malko kroz nos, i u početku je zamuckivao, a docnije bi mu se jezik drešio, te bi mogao besediti tečno, silno, ubedljivo.
Naravi je bio plahe, ali povratljive. Živeći dugo van Srbije, bio se odvikao od nekih ružnih naših uzrečica, te i kad se ljuti, i kad koga kara, služio bi se rečma pristojnim, baš i ako bi mu ton glasa bivao visok.
U društvu je bio veseo; voleo je muziku i pevanje; i razumevao se i u jednoj i u drugome.
Cukić je bio od srednjih ljudi, sitnih kostiju, suh, crn, nosa kriva, očiju izbuljenih, vida kratka, zbog četa je uvek nosio naočare. U odelu i svemu držanju bio je vrlo čist i uredan.
Cukićeva spoljašnost sva skupa mogla je pre odbijati nego privlačiti, ali plemenita duša njegova, kad se jednom pozna, morala je čoveka neodoljivo povlačiti za sobom!