Đorđević Đerasim, vladika šabački, rodio se u Vidinu, 1779, od roditelja Vlaha.
„Majka moja Anuca, priča sam Đerasim: — nikakvog drugog jezika nije znala, jadnica, kromje svoga maternjega vlaškog govora.“
Đerasima roditelji dadu u školu, u Vidinu, gde se je, u dobroga učitelja Ceke, učio do svoje 12 godine.
U ono vreme Manastir Studenica imao je u mnogim većim varošima svoje metohe, u kojima je sedeo po jedan monah, te ljude poučavao, i od njih, za svoj manastir, primao milostinju. Takav jedan metoh Studenica je imala i u Vidinu; a Vidinci, ljudi pobožni, davali su svake godine, svaki esnaf, po sto oka soli, Lavri Srpskoj Studenici!
Viđajući često studeničke duhovnike, i slušajući što se priča o carskoj zadužbini Studenici, i uopće o Srbiji, Đerasim zaželi da i sam ode u Studenicu, koja mu se je predstavljala kao raj na zemlji,
Dogodi se da neki Vidinci pođu u beogradsku nahiju da kupuju hranu, pa Đerasim pristane s njima, i, tako, dođe u Veliko Selo, u beogradskom okrugu, nekom Popu Ostoji, u koga je bio čuo da se nalazi neki duhovnik iz Studenice.
I odista je tu bio duhovnik Teodosije Studeničanin, koji dečka Đerasima primi lepo, i povede u manastir; alu, u tom putu, oni zađu čak na Valjevo da povedu što više poklonika Sv. Kralju.
S ovim poklonicima, Đerasim je prvi put došao u mesto za kojim je duša njegova, i ne znajući ga, toliko žudela!
Posle nekog vremena, bratstvo pošlje Đerasima u Novi Pazar, Vladici Janićiju Tuležaninu, te ga, na Todorovu Subotu, 1799, zađakoni.
Godine 1800, taj peti vladika, došavši u Studenicu, proizvede Đerasima za jeromonaha.
Kad se je, godine 1806, Studenici približila opasnost od turske najezde, onda je Đorasim, s ostalom braćom, i s moštima, Sv. Kralja, dobegao u man. Vraćevšicu, u rudničkom prisoju, gde su svi ostali do pred propast Srbije 1813.
U Vraćevšnici, s početka, živeli su posebice: Vraćevšničani kaluđeri za sebe, a Studeničani za sebe. Ali posle smrti igumana vraćevačkog Josifa, kad Melentije Pavlović bi izabran za igumana, oni se sjediniše, te su, posle toga, živeli kao jedno brastvo sve do propasti srpske 1813.
Godine 1813 pak, videći da će Turci ovladati Srbijom, arhimandrit Vasilije, s braćom Studeničanima, uzme Svetog Kralja, donese ga u Beograd, a odavde ga prenese preko Save u manastir Fenek.
U Feneku, kod Sv. Kralja, ostane deset kaluđera, a Đerasima odrede u Grgeteg. Nu on, čim čuje da se sme u Srbiju vraćati, ostavi Frušku Goru, pređe u Srbiju, i već ga, 6 jula 1814, vidimo u Voljavči, u Rudniku, gde piše svoje stihove o Srbiji.
Iz Voljavče je, za neko vreme, bio otišao u Kalenić Igumanu Nićiforu; a kad Nićifora, u Hadžiprodanovu bunu, Turci uhvatiše i pogubiše, Đerasim je opet došao u Rudnik, i nahodio se je uz arhimandrita Melentija Pavlovića, a nekad i u kući Kneza Miloša, u Crnući.
Tom prilikom, poznao ga je Knez Miloš, i zavoleo.
Godine 1831, oktombra 11, po želji kneževoj, Đerasim je posvećen za vladiku, i namenjen, kako on sam kaže, najpre na jeparhiju „požarevačke strane“, a posle ga pošlju u Šabac.
Tiho, pobožno, proveo je Đerasim u Šapcu, kao vladika, oko osam godina, pa se je upokojio na svetlu sredu, 29 marta 1839, i sahranjen je u ozidanu grobnicu u šabačkoj crkvi, do severnih vrata crkvenih.
Godine 1838, Đerasim je štampao u Beogradu knjižicu:
„Znamenitiji događaji novije srpske istorije, na kratko, u vezanom i prostom slogu,“ str. 124.
Kad Srbin čita ono što se je izlilo iz pera ovoga duhovnika, mora ga poduzeti neka osobita milina, jedno što mu se tu ređaju događaji koji su mu toliko bliski, a drugo — što se sve to lije iz srca koje je već kazalo da je začeto u utrobi majke nesrpkinje!
O, sveti uticaju Lavre Studenice, i svih drugih spomenika minuloga srpskoga života! Nije li vaša moć toliko bajna, toliko krepka da od deteta nesrbina načini ovakoga vladiku rodoljuba?!
Da li vas, sile božanske, umemo ceniti i upotrebiti mi, koji smo tako žudni, i toliko potrebiti da zagrejemo srca svoja, i srca omlađih svojih, ljubavlju prema svemu narodu svojemu, prema otadžbini dragoj, svoj kolika je?
Đerasime, vladiko sveti! laka ti bila zemlja srpska, koju si tako sinovski ljubio, i koju si ljubavlju proslavio!
Svetao ti, do veka, pomen među arhijerejima, a večita slava među svim Srbima!