Grbović Stevan, sin Milovana Grbovića, rodio se u Mratišiću.
Učio se je u Krčmaru i u Ribnici, pa se zapopio i postao prota.
Stevan je, posle smrti oca svoga, postao starešina u Kolubari, i vodio je Kolubarce u manje bojeve, pa se, na skoro, razboleo, i umro.
Čestita kuća Grbovića dala je toliko boraca i vojvoda, i svi su pali ne od neprijateljskih pušaka i sabalja: već od trčanja, umora, i prozeba.
Bog neka ih prosti!
Selo Mratišić ide staroj crkvi u Krčmaru.
Grbović Milovan sahranjen je kod te crkve. Na grobu njegovom bio je beleg sa zapisom; ali proti valjevskom, pokojnom Živojinu Markoviću, taj smerni spomenik beše nešto na smetnju.
— Ne može, govorio je on opštinarima: — litija da obilazi oko crkve od toga kamena!
Pa je, zato, zapovedio te je spomenik iščupan, i bačen u temelje zvonari, kad se zidala!
S te zvonare zvona danas glase slobodu za koju se Grbović borio ali, u neko vreme, glase i mrak i nezahvalnost služitelja Božjega oltara:
Oh! ropstvo od mraka nije ni malo manje zlo od ropstva najgorih Turaka!…