Jeronim

Jeronim, vladika, dobrotvor, u miru Jovan Jovanović, vladika i dobrotvor, rodio se u Šapcu 1825 godine. Starina mu je iz Bosanske krajine, odakle je doneo i prezime Brišinac.

Osnovnu školu i polugimnaziju svršio je u mestu svoga rođenja a bogosloviju u Beogradu.

Po svršetku bogoslovije, bio je učitelj nekolike godine, pa se oženio i zapopio; ali mu naskoro umre žena, i on, ostavi udov a bez dece, ode u Kijevo, te onde svrši duhovnu akademiju.

On se u Kijevu učio u ono vreme kad je u Rusiji sve što je bilo prosvećeno i školovano mislilo i govorilo o reformama, koje su ovamo predstojale. Ta preobražajna atmosfera bila je prilično zadahnula i našega popa Jovu.

Vrativši se u otadžbinu, postavljen je bio za veroučitelja u gimnaziji. Tada se je poznao i zbližio s ljudima koji su držali neku opoziciju vladi Kneza Mihaila.

Iza toga, postao je prota u Jagodini a docnije u Kragujevcu. Tada se već živo mešao u politiku, u kojoj gotovo nikad nije bio srećan, nego je većinom dočekivao same neprijatnosti. Zato se je, najposle, i u manastir bio povukao, samo da bi se smirio!

Iz manastira je došao u beogradsku bogosloviju za profesora i rektora. Tu se je zakaluđerio, dobio ime Jeronim, i bio posvećen za vladiku šabačke jeparhije.

Meseca marta 1883, ne htevši se pokoriti izvesnom državnom zakonu, dignut je s jeparhijske uprave, pa je onda otišao u Pariz, da se uči.

Godine 1989, s povratkom stare jerarhije, dobio je nišku je parohiju, na kojoj je ostao do smrti.

Preminuo je 10 juna 1894 u bolnici Sv. Jovana u Lincu, a odande je prenesen i u Nišu sahranjen.

Kao čovek, a i kao sveštenik, bio je svakad tačan i ispravan: u crkvi je služio lepo i tačno, u parohiji je vršio sve dužnosti uredno, a u životu vladao se bezprekorno pa, dalje, nije mnogo uznemirivao dogmatiku. Kao veliki rodoljub, žudeo je da Srbi što pre usvoje sve napretke današnje prosvete i civilizacije.

Poslednjim rasporedom svoje smerne imovine Jeronim je sebi najlepše obraz osvetlao. Evo kako:

  1. Svoju kuću u Nišu, sa nameštajem, ostavio je Narodnoj biblioteci u Nišu;
  2. Svetosavskom domu ostavio je 1000 dinara;
  3. Domu za siročad ostavio je 1000 dinara;
  4. Fondu velikoškolaca ostavio je 1000 dinara;
  5. Fondu za siromašne a dobre učenike u Šapcu ostavio je 1200 dinara;
  6. Srpskoj Matici u Novom Sadu ostavio je 1000 dinara;
  7. Pravoslavnoj srpskoj bogosloviji u Sarajevu ostavio je 1200 dinara;
  8. Srpskoj osnovnoj školi u Mostaru ostavio je 1000 dinara;
  9. Bogosloviji na Cetinju ostavio je 1200 dinara;
  10. Srpskoj bogosloviji u Prizrenu ostavio je 1200 dinara;
  11. Crkvi Sv. Pantelije u Nišu ostavio je 1200 dinara.

Što bi preko toga preteklo, da se osnuje fond za sirotne a dobre učenice ženske škole u Nišu.

Evo ovo se hvali samo sobom!

Takav nam i podobaše vladika!

Slava mu do veka!