Jovanović Lazar, pukovnik, rodio se u Oseku, u Slavoniji, 9 avgusta 1828.
Osnovnu školu i gimnaziju svršio je u mestu svoga rođenja. Posle je prešao u Đur na pravni fakultet a u Požunu i Pešti slušao je filosofiju.
Posle toga je stupio u vojnu matematičku školu a za tim, kao svršeni kadet, u drugi banski graničarski puk.
Godine 1849 u vojsci Jelačićevoj učestvovao je 13 novembra u bitci kod Novoga Sada, posle u borbi kod Heđeša, i u opsadi Varadina.
Godine 1853 postao je potporučnik u kom je činu ostao do 1859, kada je učestvovao u talijanskoj vojni u bitkama kod Mađente i kod Solferina.
Godine 1862 pređe u Srbiju, i upućen bude u Valjevo, u dobrovoljački kor, gde su već bili Orešković i Horvatović.
Godine 1871 preveden je u pešadiju kao kapetan prve klase; 1872 dobio je čin majorski, 1876 potpukovnički, a godine 1880 čin pukovnički.
U ratu za oslobođenje i nezavisnost Jovanović je komandovao požarevačkom brigadom u bitkama na Gramadi, Dervenu, Trsibabi, i na Knjaževcu.
Godine 1877, komandovao je krajinskom vojskom, i odlikovao se je u borbi kod Belogradčika.
Godine 1879 pukovnik Lazar bio je komandanat moravske divizije sve do svoga pensionisanja.
Pukovnik Jovanović nosio je takovski orden trećega reda, zlatnu medalju za hrabrost, i zlatnu medalju za revnosnu službu.
Bio je vojnik hrabar, starešina razborit, Srbin prosvećen, i u opšte odlikovao se smernošću i nehvalisanjem.
Proživeo je u Nišu najviše vremena. A preminuo je u Beogradu 11 aprila 1900 godine.
Laka mu bila majka zemlja!