Karapandžići bili su baš-knezovi u negotinskoj Krajini za Turaka. Oni su imali sultanske berate koji su zaštićavali izvesne povlastice njima i Krajini. Priča se da je Krajina bila, zaklonjena od sile i samovolje turske, tako da se nije smela naći na krajinskoj zemlji (i u Ključu) ni stopa od potkovice turskoga konja!1
Vidinski paša Pazvanoglija, odmetnuvši se od sultana, pogazio je i carske berate i krajinske povlastice; načinio je u Negotinu gradić, i smestio u njega svoje vojnike Turke, koji su vladali u Krajini kao i u drugom njegovom području.
Za te Pazvandžine vlade, krajinski je Baš-Knez bio kao turski sluga.
Kad pak Srbi pređu preko Mirača, i ovladaju Krajinom, oni proteraju Pazvandžine Turke, i stvore nov red stvari u Krajini.
Kao najbliži k nama Karapandžići, pominju se Stanko2 i Ilija braća.
Posle se javljaju Perča i Miša Stankovići Karapandžići.
Ovi su, godine 1807, prebegli u Poreč, gde je, na skoro, Perča umro, a njegovu lepu mladu udovicu Milenu uzeo je za se vojvoda Milenko Stojković.
Godine 1808, dekembra 10, kad je Negotin osvojen od Turaka, postao je vojvoda krajinski Miša Karapandžić koji je, za tim, 1811 godine, u leto, preminuo.
Tada je Veljko Petrović, iz Banje, premešten u Negotin, za vojvodu krajinskoga.
Priča se da se poslednji Karapandžić, rođeni u Srbiji, zvao Nikolče, i da od ovoga ima i sadu Beloj Crkvi ili u Rumuniji neki potomak, vojnoga čina, ali mu imena nisam mogao saznati.