Karić Vladimir, književnik, dobrotvor, rodio se u selu Svetliću, u kragujevačkom okrugu, 2 novembra 1848 godine.
Osnovnu školu svršio je u Kragujevcu, a gimnaziju je učio nešto u Kragujevcu, nešto u Šapcu, a nešto u Beogradu, kako mu se je otac po službi premeštao. Prava pak slušao je u Velikoj Školi u Beogradu.
Godine 1870 aprila 18 postao je pisar druge klase u načelstvu požarevačkom.
Te iste godine avgusta 17 postao je suplenat u polugimnaziji u Šapcu.
Godine 1878 avgusta 11 postavljen je za profesora polugimnazije požarevačke; godine 1879 septembra 11 premešten je, po potrebi, u Šabac, a 4 septembra 1881 došao je, po svojoj molbi, u gimnaziju beogradsku.
Posle toga neko je vreme bio srpski konsul u Skoplju.
Godine 1892 avgusta 20 postavljen je na novo za profesora druge beogradske gimnazije. Za tim je stavljen u stanje mira.
Karić je preminuo u mestu Grisu, u Tirolskoj, 27 dekembra 1893, posle duge i teške bolesti. Njegovo telo preneseno je u Beograd, i 31 dekembra u velikoj crkvi opevano, i u Novom groblju ukopano.
D-r Jovan Cvijić govorio mu je na opelu besedu, a na groblju se s njim oprostio Sima Avramović.
Od Karićevih spisa evo ovde poimence nekolikih:
- Istorija jednog zalogaja hleba, spis Žana Masea (Prevod, nedovršen).
- Zemljopis za niže razrede srednjih škola od 1881—1883.
- Školovanje u Srbiji, i njegovi resultati. Beograd. 1886.
- Školovanje u Srbiji i njegovi resultati. Odgovor D-ru M. Jovanoviću na njegovu kritiku. 1887. — Ova se polemika ponavljala još jedan put.
- Srbija. Veliki spis. Ilustrovao Titelbag, Beograd 1887.
- Zemljopis za gimnazije 1889. Beograd.
- Mali zemljopis za osnovne škole u otomanskoj carevini. 1891 Carigrad.
Pored tih knjiga, Karić je pisao više članaka i rasprava po raznim listovima. Neke je potpisivao svojim pravim prezimenom, u neke je puštao s potpisom Crnojević a to je isto što i Karić. Među ostalima, na spisu: Carigrad, Sveta Gora, Solun, Putnička crtica s beleškama o narodnoj propagandi na istoku. Beograd 1889, Karić se podpisao Crnojević.
Karić je zaveštao geografskom zavodu Velike Škole svoje spise i pravo na preštampavanje tih spisa, sumu od 3000 dinara gotovih novaca, i dosta svojih već štampanih knjiga.
Sve to učinilo je da je zadužbina Karićeva u početku 1901 godine narasla na 20 hiljada dinara.
Karić je naredio da se prihod, od ove ostavštine daje kao pomoć za geografsko ispitivanje srpskih zemalja i Balkanskog poluostrva.
Zadužbinom pokojnikovom rukuje upravnik geografskog zavoda Velike Škole.
Geografska ispitivanja srpskih zemalja dobila su u ovoj zadužbini jaku pomoć za prave naučne studije.
Bog neka da raj duši plemenitoga pokojnika, koji i svojim povelikim blagom umede tako mudro i plodorodno upraviti!
Slava Vladimiru Kariću!