Kosta-Beg, rođeni brat Dimitrija Kujundžije, rodio se u selu Štitkovu, blizu Novoga Pazara.
Kosta-Beg, i Dimitrije Kujundžija, imali su brata Jevtana, koga su Turci, za simpatiju k srpskom ustanku od 1804 godine, pogubili, natakli mu glavu na šiljak, na gradskom bedemu u Pazaru, okrenuvši je licem k Štitkovu.
Godine 1807, Kosta-Beg i Dimitrije, iskradu se iz Pazara, pobegnu među Srbe, skupe četu, i stanu tući se s Turcima.
Kosta je najmlađi brat od ove trojice, i begom je prozvan docnije sa svojega gospodskoga držanja i življenja.
Vojujući, s bratom Dimitrijem, Kosta-Beg je, posle 1809 godine, bio kao vojvoda pazarski, i kad je brat mu Dimitrije, 1812, izgubio vojvodstvo, zauzeo je njegovo mesto.
Kosta-Beg je dočekao nesrećnu godinu 1813, ali se nije hteo predavati Turcima, nego se je krio po gudurama. A kad mu se i to dosadi, nagne k Savi još pre Hadži-Prodanove bune; dođe u Ostružnicu na skelu, sa svom svojom porodicom, i zatraži da se preveze u Srem.
Turci, koji su na tu skelu dobro motrili, pritegnu skeledžiju Nikolu Stankovića, te im je morao kazati: ko je ovaj čovek, šta je, i kuda hoće.
Sad ga Turci vežu, oplene, i s porodicom, odvedu u Beograd, veziru Sulejmanu Skopljaku.
Sulejman, čim ga dočepa, odmah naredi te mu se glava odseče na kalemegdanskom raskršću, a porodicu mu svu uzme u ropstvo.
Tek docnije, Knez Miloš je, otkupljujući od Turaka srpsko roblje, dao Sulejmanu Skopljaku, od svojih novaca, osam kesa za Kosta-Begovu ženu, te tako je oslobodio da ide kući.
Miloš je taj otkup učino za dušu ocu svojemu Teodoru.1
- Milutinović, Istorija, str. 112. ↩︎