Kujundžiću Milanu, državniku, piscu, kršteno je ime Janićije, pa je on, ugledajući se na druge, svoje ime posrbio, naznavši se Milan!
Kujundžić se rodio u Beogradu 16 februara 1842 godine.
Svršivši osnovnu školu u Beogradu, bio je još vrlo mali za gimnaziju; zato ga otac pošlje u Pančevo u nemačku školu, da jezik nemački nauči.
Posle se vratio u Beograd, te je svršio gimnaziju i Veliku Školu. Još kao đak bio je vrlo živ i slobodouman, te je s toga jednu godinu dana bio isključen iz škole!
Docnije je otišao u Beč, pa u Nemačku, i najposle u Francusku i u Englesku. Najviše se bavio studijama iz nauka filosofskih.
Vrativši se u otadžbinu, postao je činovnik u ministarstvu prosvete; pa profesor u Velikoj Školi, pa činovnik u ministarstvu unutrašnjih poslova; skupštinar, ministar prosvete, poslanik u Rimu i najposle pensionar.
Za vreme naših ratova, Kujundžić je vodio dobrovoljce u bojeve. U vojsci je došao do čina artileriskog potpukovnika.
Pred kraj života, snašla ga je bilo teška bolest, u kojoj je namučio i sebe i one oko sebe. Preminuo je u Beogradu 14 novembra 1893.
Kujundžić je bio čovek obilnoga prirodnoga dara, nastavnik i književnik temeljne naučenosti, Srbin žarkoga rodoljublja i državnik čvrste volje i pohvalne nesebičnosti. On je i pevao, i pisao, nastavljao, i vojevao, i upravljao.
Srpska Kraljevska Akademija, koju je on, kao ministar prosvete, stvorio i najvišu joj sankciju izradio, njegovo će ime zapisati na drugo mesto u Pomeniku svojih dobrotvora, jer je on njojzi i znatan deo svoga imanja nakon sebe ostavio.
Pored mnogih pesama, članaka, kritika, i drugih sastava, rasutih po raznim časopisima, od Kujundžića imamo ovo spise.
- Aberdar. Gusle Aberdarove. Novi Sad, 1861.
- Kratki pregled harmonije u svetu. U Beogradu, 1967 i 1872.
- Filosofija u Srba. Beograd 1868.
- Ide li svet na bolje ili na gore. Novi Sad. 1870.
- Volja i sloboda, u 20. Glasu Srpske Kraljevske Akademije. Beograd, 1889.
Neka mu je laka srpska zemlja, koju je žarko ljubio i svojski poslužio!